Onda je s vremena na vrijeme krenula da mi govori:
– Mama, ja ne mogu više. Meni se ne živi.
Jednom, drugi put, treći put… Pokazivala je i znakove agresije, pa sam se uplašila šta je sa njom – počinje priču Beograđanka D. M.
Da li je dijete agresivno, impulsivno, depresivno, introvertno, ekstrovertno, može da pokaže test ličnosti koji psiholozi rade i na osnovu kojih dobijaju određene smijernice.
U kombinaciji sa informacijama koje dobiju od roditelja, može se dobiti sklop na osnovu čega se gradi slika o djetetu, koja se vremenom može i promijeniti.
– Pokušala sam kroz razgovor da doprem do nje, ali nikakav odgovor nisam dobila, stalno sam nailazila na neki gard i odbijanje. Odvela sam je psihologu koji je sa njom radio testove i razgovarao. Nakon dva susreta rekao mi je da ona samo traži pažnju i da neće dići ruku na sebe – priča majka, koja je odlučila da na vrijeme potraži pomoć stručnjaka. Ipak, praćenje je neophodno, naročito u periodu adolescencije.
Test ličnosti otkriva sklonost ka određenom ponašanju
Stručnjaci objašnjavaju da testovi ličnosti mogu pomoći prilikom analize, ali da prije svega roditelj treba da poznaje najbolje svoje dijete, a kasnije i stručnjak prilikom razgovora i kroz testove dobija određene podatke koji daju nekakav odgovor u kom smijeru se razvija neka ličnost.
U doba puberteta, u osjetljivom periodu ispoljavaju se različiti vidovi ponašanja, koji mogu biti alarm za uzbunu, ali i ne moraju.
U svakom slučaju na sva pitanja odgovore će vam dati stručnjaci.
Da li zaista poznajem svoje dijete?
Nakon tragedije koja se dogodila u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u kojoj se dogodilo višestruko ubistvo, mnogi roditelji su se zabrinuli za svoju djecu, ali ne samo što se bezbjednosti tiče, već i koliko dobro ih poznaju.
Prema riječima psihologa, svaki roditelj koji se “bavi svojim djetetom” odlično poznaje i njega i njegovu psihu, ali postoji i druga strana.
Ukoliko dijete pokazuje agresivnost, ili je povučeno, ne može da doskoči zadacima, ili odskače na neki način od društveno prihvatljive norme, pomoć je potrebno zatražiti od stručnjaka koji će na osnovu razgovora, testova, ili posmatranja, vama kao roditelju dati smijernice i dijagnozu u vezi sa djetetom.
Iako su testovi ličnosti dobri u smislu da daju približno tačnu sliku, uvek treba biti oprezan i djetetu “prići” iz nekoliko uglova.
Recimo, ukoliko dijete kaže da će povrijediti sebe ili druge, može značiti da to zaista misli, a može biti i da manipuliše.
Takođe, može biti ćutljivo i povučeno, a vi nećete uspjeti da saznate da li ga nešto tišti zaista i kakve su mu namjere.
Ako na testu pokažu određenu sklonost, ne znači da će je ispoljiti
Psiholog i psihoterapeut Violeta Zoraja u razgovoru kaže da iako djeca, recimo, na testu pokažu određenu sklonost, ne znači da će se sigurno ispoljiti, dok sa druge strane određena ponašanja mogu da se ispolje iako u momentu testiranja nije bilo odstupanja od normi.
Razlog je što u međuvremenu životne okolnosti, stres, odbacivanje, socijalna izolacija, mogu dovesti do poremećaja u ponašanju, te je savjet roditeljima da uvijek osluškuju svoje dijete, i da se jave za stručnu pomoć ako je to potrebno.
– Sami testovi ličnosti nisu jedini izvor informacija o djetetu, ali se u njima može otkriti sklonost ka nekom ponašanju, što ne znači da je to trajna karakteristika. Naravno da postoje određeni poremećaji koji se mogu primijetiti u najranijem uzrastu. Bitan podatak dolazi od strane roditelja i od strane svih onih koji se bave djetetom, koji su tu da nam kažu koliko je dijete uključeno u svoju socijalnu sredinu, kakav je odnos djeteta prema drugarima, razvijena empatija, kakav je odnos prema životinjama, kakav je odnos prema sebi… Recimo, mi možemo da primijetimo i u najranijem uzrastu preko dječjeg crteža da li postoje određene sklonosti djeteta ka nešto agresivnijem ponašanju, možemo na odnosu crteža porodice da vidimo kakvi su odnosi u porodici, tako da postoje testovi koji nam nešto mogu reći – kaže psiholog.
Kako dalje objašnjava naša sagovornica, dječji i adolescentski uzrast je razvojni uzrast i o tome treba posebno voditi računa, jer oni određena ponašanja prerastu, ali je od velikog značaja da kroz sve razvojne faze roditelj sa djetetom prođe na pravi način.
– Roditelj koji je od ranijeg uzrasta na adekvatan način vodio računa o potrebama i željama djece, koji je na adekvatan način prepoznavao dječje emocije i dozvoljavao djetetu ispolji svoje mišljenje i emocije, koji prati i razgovora sa svojim djetetom i osluškuje ne može da mu pomakne da dijete pati i da ima neku duševnu bolest. Takođe, ljudi često ne znaju šta se dešava iza zatvorenih vrata, tek kada se obrate stručnjaku zbog određenog problema, shvate problem. Jer kroz razgovor otkrijete da je dijete nekad primilo poruku “ćuti”, “ne mogu sada poslije ću”, i ono je izgradilo sliku da nije primjećeno i počinje da se povlači u sebe – dodaje Zoraja.
Neuropsihološko daje više podataka o sposobnostima djeteta
Postoje različiti testovi, tu su testovi ličnosti i neuropsihološko testiranje koje traje nešto duže, a može se i ponavljati, ono se radi ukoliko dijete ne može da postigne određene rezultate.
– Za djecu postoje testovi ličnosti koji nam govore o tome koliko je dete ekstrovertno ili introvertno, koliko je impulsivno, možemo saznati stepen agresije, depresivnosti samopouzdanja, nesigurnosti. Sa druge strane, neuropsihološko testiranje nam daje mnogo više podataka o sposobnostima djeteta koliko ono može da odgovori na zadatke prije svega škole. Ovo drugo testiranje primjenjuje se kada dijete iz nekog razloga ne postiže i ne može na adekvatan način da zadovolji zahjeve koji se od njega traže – dodaje Zoraja.
Kako ističe, ukoliko ste zabrinuti za dijete, ili ste pak primijetili nešto što odskače od uobičajenog ponašanja, obavezno se treba javiti psihologu, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu