Poručio je onomad predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, a ova njegova mudrost svaki dan se, nažalost, pokazuje tačnom u našoj Republici Srpskoj.
Uzalud je izgleda i studentkinji generacije Medicinskog fakulteta, Duški Regoda, što je bila najbolja tokom fakulteta, kad za nju danas nema posla u našem zdravstvu.
Umjesto da se odmah po diplomiranju zdravstvene ustanove otimaju koja će je zaposliti, ova djevojka još čeka na radnu knjižicu. Posao joj je kao najboljoj u generaciji obećan na Univerzitetsko-kliničkom centru RS, ali sada ispade da imaju još neki uslovi. Iako svi naslućujemo da je to partijska knjižica, direktor Vlado Đajić tvrdi da je posao njen, ali da ne može dobiti specijalizaciju koju hoće, već samo onu koja treba UKC-u.
Čekajte, hoćete da kažete da najvećoj bolnici u Srpskoj, iz koje medicinari godinama odlaze put Evrope, gdje pacijenti mjesecima čekaju na pregled, nije potrebno još stručnjaka u svakoj oblasti? Znači, mi imamo dovoljno doktora na kardiologiji da nas liječe?
Nije ovdje riječ o uobraženosti. Riječ je o najboljem studentu medicine, koji je primao državnu stipendiju. Da je vlastima stalo do ove zemlje i budžeta, stipendisti bi, prije svega, bili obavezni jedan period da rade u javnim institucijama, da se tako oduže za novčanu podršku. Ali, znamo svi da, kada bi posao išao najboljima, onda ne bi bilo mjesta za partijske uhljebe.
Ne treba diplomce da čeka posao na tacni, i to u javnom sektoru, ali neke profesije, kao što je medicina, to definitivno zaslužuju. Ispade da je kod nas stanje toliko bajno da jednom godišnje ne može da se nađe mjesto za studenta generacije. Čemu onda proglašavanje najboljeg, čemu obećanja?
Ovdje riječ vrijedi kao i onaj nepostojeći spisak neradnika u javnom sektoru ili kada nam je obećano da neće više biti duplih funkcija.
Najžalosnije je što više ne postoji povjerenje u ovu zemlju, pa djevojci svi od srca savjetuju da bježi u Njemačku. Do kada će Njemačka biti rješenje za sve naše probleme?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu