U stravičnoj nesreći na Rebrovačkom mostu u Banjaluci poginula je pedagogica Osnovne škole “Branko Radičević” Milana Koprena.
Prosvjeta u Srpskoj ostala je bez stručnjaka koji je bio omiljen ne samo među radnim kolegama.
Milana je uvijek bila tu za svoje učenike, da im pomogne u rješavanju svakodnevnih problema, a bilo ih je i to kakvih.
Najtragičnije u svemu je što Milana nije prva koja je poginula na dionici smrti kako su je prozvali Banjalučani.
Prije samo dvije godine i nekoliko metara dalje, poginuo je slovenački konzul Marijan Ristič, a 2011. godine na suprotnoj strani i student.
Svima njima je zajedničko što su se u trenutku nesreće normalno kretali trotoarom.
Šta onda nije normalno u ovim tragedijama, šta je to što se moralo odmah promijeniti, nakon prve nesreće u kojoj je još 2011. godine izgubljen mladi život.
Pa samo od 2015. godine dionica smrti u Banjaluci imala je preko 400 saobraćajnih nesreća! I to nije bilo dovoljno da se nešto promijeni.
Na putevima je sve više onih koji ne znaju ni osnovna pravila u saobraćaju, a o brzini kojom voze da i ne govorimo.
Do sada se pokazalo da je na kritičnim mjestima jedini ispravan način borbe protiv ove pošasti stacionarni radar ili ležeći policajci.
Nažalost, kao i mnogo puta do sada, samo tragedije u ovakvom sistemu mogu dovesti do promjena, pa je pitanje za nadležne koliko je još izubljenih života potrebno da počnete raditi svoj posao ?!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu