Uprkos tome što jedu kasno, obično uz čašu vina, Italijani uživaju u vitkoj figuri i odličnom raspoloženju.
Koja je njihova tajna?
Italija je zemlja vina i tjestenina. Na ovu listu mogu da se dodaju i mnogi drugi kulinarski specijaliteti, kao što su pica koja se topi u ustima, njoke, delikatni morski plodovi, obilni deserti i, naravno, aromatična, svježe skuvana kafa.
Italijani sebi ne uskraćuju zadovoljstvo u hrani. Ovo se ne odnosi samo na odsustvo uzdržavanja od visokokaloričnih poslastica, već i na način ishrane koja je istinsko zadovoljstvo. Uprkos tome što jedu visokokalorične obroke bogate ugljenih hidratima, nemaju problema s viškom kilograma. Za ovo postoji nekoliko objašnjenja.
Italijani su nacija koja dokazuje da uprkos jedenju paste, pice, vina, kaloričnih deserta i kasnih, obilnih večera, možete da budete vitki, zdravi i zadovoljni svojim životom. Besprijekorna figura Italijana proizilazi iz primjene specifičnih pravila i navika. Stanovnici Italije svakodnevno prate određeni obrazac.
Dan počinju jednostavnim doručkom i kafom, obično slatkom. Na primjer, za doručak Italijani jedu brioš, koji je kod nas poznat kao slatki francuski hljeb, s margarinom i jajima ili s voćem i džemom, a piju kapućino kupljen u obližnjem baru.
Na Siciliji stanovnici jedu granitu, odnosno ledeni desert koji začine kafom, pistacijama ili bademima za doručak. Dakle, to nije lagana ili niskokalorična hrana. Ono što je važno u ovom slučaju je porcija, koja je mala. Italijani se ne prejedaju na početku dana. To je zato što se večera još vari do podneva, koja se u Italiji sastoji od-do četiri namirnice.
Večera se jede kasno naveče u Italiji. Obroci su praćeni vinom i dugim razgovorima. Niko nije u žurbi ili pod stresom. Situacija je stoga potpuno drugačija nego u drugim zapadnim zemljama, gdje se obroci jedu na brzinu, obroci za doručak se jedu do kraja, a večere su ponekad male ili potpuno izostavljene.
Italijani poštuju fiksno vrijeme obroka. Vrijeme obroka je sveto u Italiji. Ručak se obično jede u 14 časova, a večera ne prije 20 časova. To nije zbog njihove samodiscipline, već zbog kulturološkog tabua. Italijani ne jedu van ovih časova, čak i ako osjećaju glad. Ovo se dešava, između ostalog, jer u Italiji ljudi vole da se sastaju da jedu zajedno i da provode vrijeme uz dobru hranu i razgovor.
Italijanska pica se značajno razlikuje. Na njoj se nalazi nekoliko sastojaka (3-4 proizvoda), a tijesto je delikatne i tanke strukture. Na njemu nećete naći tonu sira, ali poslastica se bukvalno topi u ustima. Tjestenina, pak, nije prelivena sosom. Na tanjiru ima puno paste i malo sosa. Štaviše, važan je i način pripreme. Tjestenina se kuva samo u vodi, u koju je prethodno ubačena so, bez maslinovog ulja, pasta treba da bude “al dente”, odnosno, kako samo ime kaže, blago tvrda i elastična, piše Avaz.
Italijani u jelima odvajaju i proizvode od proteina i brašna, tako da ne moraju da se nose sa problemima varenja i neprijatnim osjećajem sitosti. Na primjer, za prvo jelo naručuju tjesteninu, a za drugo biraju jela s mesom u glavnoj ulozi. Zanimljivo je da Italijani piju vodu samo između obroka. Izbjegavaju kupovinu gaziranih, zaslađenih pića, voćnih sokova ili mliječnih šejkova. Uz obroke biraju vino ili pivo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu