Naglašava da bi za poslodavce koji dobit investiraju u osnovnu djelatnost, ovo bila stimulativna injekcija.
Ako poslodavac investira dobit, on će imati veće prihode, samim tim i veće obaveze prema državi – naglašava Škrebić.
Koliko mjera je iz memoranduma o zajedničkim politikama Vlade RS i poslodavaca do sada realizovano?
– Realizovali smo više od 75 odsto mjera i nastavili dijalog sa Vladom RS koji smo počeli krajem prošle godine.
Koja je posebno značajna?
– Povećanje neoporezivog dijela plate. Ide se na sukcesivno smanjenje poreza i doprinosa, da oni do 2020. budu svedeni na 52 odsto na neto platu, a riječ je o nivou prije izbijanja svjetske ekonomske krize. Ove godine smo povećali neoporezivi dio plate sa 200 na 500 KM, što je omogućilo da plata radnicima uz iste troškove poslodavcu bude povećana za tridesetak KM.
Mnogi kažu da je to malo.
– Tražimo od svih poslodavaca, koji imaju mogućnost, da to povećanje bude nešto veće. To jeste malo, ali na godišnjem nivou riječ je o 360 KM, što može da bude za zimnicu ili ogrev. U ovako teškoj situaciji bitan je kakav-takav pomak naprijed.
Šta je još urađeno?
– FZO je izmirio sve zaostale obaveze za refundaciju bolovanja preko 30 dana, a riječ je o devet miliona KM. Takođe, predviđeno je da Fond dječje zaštite RS poslodavcima u ovoj godini po osnovu nadoknade za trudničko vraća 20 odsto bruto iznosa. Do kraja godine povrat bi trebalo da bude povećan sa 20 na 50 odsto, dok bi do kraja 2019. kompletna naknada bolovanja za trudnice išla na teret pomenutog fonda.
Koliko bolovanja koče poslovanje preduzeća?
– To je veliko opterećenje za mnoge poslodavce, posebno one koji uglavnom zapošljavaju žensku radnu snagu. Onda se ljutimo jedni na druge, a bilo je i otkaza koje, naravno, nikako ne podržavamo. Ali, problem nataliteta i demografije u RS treba ravnomjerno da snosimo svi, tako je svugdje u svijetu.
Kako ide usklađivanje obrazovnog sistema sa potrebama privrede?
– Kroz sistem dualnog obrazovanja, učenici koji idu na zanatska zanimanja tokom prve godine obrazovanja na praksi u preduzeću moraju da provedu jedan dan, u drugoj godini dva, u trećoj tri dana sedmično. To podrazumijeva i kvalitetno opremanje školskih radionica savremenim mašinama. Takođe, poslodavci treba da obezbijede ljude koji će učenike kvalitetno obučiti.
Kakva su očekivanja od ovog sistema?
Ako budemo radili s učenicima kako treba, do završetka školovanja ćemo dobiti stručnog radnika koji će odmah moći da se uključi u proces proizvodnje. A prihvatili smo i da učenici djelimično budu plaćeni za svoj rad u preduzeću, ali da poslodavac na to ne mora da plaća poreze i doprinose.
Suočavamo se sa manjkom radne snage, a biroi nam puni nezaposlenih?!
– Na zavodu za zapošljavanje ima nezaposlenih radnika, ali nema stručne radne snage koja treba privredi. Na prostoru cijele bivše Jugoslavije ranije smo imali obučenu, kvalifikovanu i kvalitetnu radnu snagu koju smo, nažalost, u proteklom periodu izgubili.
Da li možemo da zaustavimo odlazak radnika iz RS?
– Teško, ali takođe treba da znamo da ne postoji nijedna obećana zemlja. Čini mi se da opet postaju aktuelni stihovi Šantićeve pjesme „Ostajte ovdje“, iz koje se i danas mogu izvući određene pouke.
Koje?
– Na primjer, dobri majstori iz metalskog sektora u Austriji imaju platu od 1.500 do 2.000 evra. Međutim, da je kod nas stabilnija politička situacija i povoljnija poreska politika, strani investitori bi radije ovdje otvarali svoje pogone, a našeg radnika platili 1.000 KM. A sa ovom platom radnik koji ima riješeno stambeno pitanje, bolje će živjeti ovdje, nego u inostranstvu sa 1.500 evra.
Da, ali kako ljude zaustaviti da ne idu?
– Imamo puno prirodnog bogatstva i ako ga pođemo koristiti kako treba, bar ćemo smanjiti odlazak. Prije svega, tu je šumsko bogatstvo. Međutim, lane je iz RS izvezeno 395.000 kubnih metara ogrevnog drveta, a preduzeća koja se bave drvopreradom nemaju sirovine i sa padanjem prvog snijega zaustavljaju proizvodnju. Energetski sektor takođe može podići standard ljudi i doprinijeti napretku društva u cjelini.
Kako možemo da privučemo investicije?
– Smanjenje oporezivanja rada mora biti čvrsta politička odluka, da poslodavci mogu širiti svoju proizvodnji i iz nje platiti koliko-toliko dobre plate. A time bismo privukli i strane investicije.
Šta, ipak, smatrate najvećim problemom domaće privrede?
– Osnovni uslov za razvoj privrede i bolji privredni ambijent je stabilna politička situacija. Mi to u BiH, nažalost, nemamo. Naime, gotovo nijedan dan ne prođe bez neke bombastične izjave o terorizmu, najavama nekog rata, međuetničkim sukobima. Naravno da kapital, odnosno, i domaći i strani investitori, bježe odatle.
Šta je sa sve učestalijom pričom da plate u RS moraju da budu veće?
– Svjesni smo da u nekom narednom periodu moramo povećati plate. Ali, to povećanje mora biti na realnim osnovima. Mora doći do smanjenja javne potrošnje, da bi došlo do smanjenja oporezivanja rada.
Kako smanjiti javnu potrošnju?
– Kao privredniku, teško mi pada kad nam nametnu sukobe sa radnicima u administraciji u kojoj, svakako, ima radnika koji svoju platu i te kako teško zarade, koji rade odgovorne i složene poslove. Ali, mnogo je onih koji su do posla došli po političkoj osnovi. U javnom sektoru treba doći do povećanja plata, ali u okviru sume koja je predviđena za plate, kroz smanjenje broja zaposlenih. Apsolutno negiram bilo kakav sukob privrednog sektora i ljudi koji rade u administarciji, jer su oni oslonjeni jedni na druge, ali mora doći do racionalizacije.
Razmišljaju li poslodavci o mogućnosti prelijevanja dijela svoje dobiti u korist radnika?
– Povećanje plata zavisi i od povećanja produktivnosti kroz uvođenje novih tehnologija. Mora biti proizvedena nova vrijednost, pa ostvarena finansijska dobit, da bi se to prelilo u primanja radnika. Naravno da treba da bude ravnomjernija i pravičnija raspodjela između poslodavca i radnika, odnosno, ne mogu poslodavci da razmišljaju na način da sve treba ostati njima. Onaj dio koji ne ugrožava naše poslovanje, moramo pretočiti u prava i plate radnika.
Šta radi Unija na poboljšanju privrednog ambijenta u RS?
– Bili smo kreatori mjera u memorandumu sa Vladom, sugerišući šta treba privredi, a dobar dio tih mjera je već realizovan. Saslušali su nas i uvažili naša iskustva i šta nam znači koja mjera. Uvijek smo na usluzi našim članovima, i studiozno pravimo strateguju razvoja grana za naredni period. Tražimo i pozivamo privrednike, da bi nas bilo što više. Što kaže Dalmatinac, čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek, a to znači da nam svako iskustvo dobro dođe.
Odnosi relaksirani
Kakva je saradnja sa sindikalcima?
– Odnosi između nas postaju sve relaksiraniji. Još je sporan opšti kolektivni ugovor. Mislim da nam ovaj ugovor treba, ali ima nekoliko sitnica koje trebamo riješiti.
Šta je najspornije?
– Pitanje regresa. Jesmo za regres, ali ako je on oporezovan kao lična primanja, onda gubi smisao, onda je to plata. Razgovarali smo sa Vladom i već se nazire rješenje da će poslodavci imati mogućnost da radnicima godišnje daju jedan solidan regres, ali bez poreza.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu