Mandićeva i Predojevićeva su ubijeđene da njihov ajvar zaslužuje ozbiljniju proizvodnju i veću dostupnost na tržištu zato što su se svi oni koji su ga probali vraćali na njihova vrata po još koju teglu.
One za Srpskainfo tvrde da ovu zimnicu spremaju na tradicionalni način i da nemaju „tajni“ sastojak.
Recept
Mara kaže da je recept za pravljenje ajvara naučila od svoje majke.
– Jedan dan oberem paprike i patlidžan u svom plasteniku, operem i očistim. Drugi dan prokuvam to, sve sameljemo i u to stavimo bijeli luk i peršin. Zagrijemo ulje u kaznju i onda kuvamo, u prosjeku oko tri sata – priča Mara.
Dodaje da vruć ajvar pakuju u vruće i prethodno sterilisane tegle. Budući da u svoju zimnicu ne stavljaju konzervanse, imaju način kako da je sačuvaju od propadanja.
– Kada zavrnemo poklopce na teglama okrećemo ih naopako tako da vazduh ne može da uđe kroz poklopac, jer je pritisnut i ajvar se neće pokvariti – tvrdi Mara.
Priča da je samo dvije zime njena porodica bila bez ajvara.
– Kada smo u prošlom ratu izbjegli u Prijedor, pa onda u Banjaluku, nismo mogli praviti ajvar u izbjeglištvu, ali vratili smo se čim je odlučeno da Koprivna bude vraćena Republici Srpskoj. Od tada svake zime ponovo spremam ajvar – priča ona.
Pomoć
Mara tvrdi da nikada u životu nije probala ajvar iz prodavnice.
– Ne privlači me kupovni ajvar zato što imam domaće povrće u plasteniku, nije prskano i znam da je sigurno zdravo što stavim u ajvar. Idem i ja u prodavnicu, ali ništa ne kupujem što lično mogu prozvesti za svoju porodicu – tvrdi ona.
Danijela kaže da godišnje u prosjeku napravi oko 100 kg ajvara. Budući da su članice Udruženja žena „Vreteno“ iz Koprivne, ajvar nude kao proizvod udruženja na sajmovima i izložbama, te tako pronalaze kupce.
– Mi bi možda mogle napraviti 300 kg ajvara, ali kome prodati? Tegla ajvara košta osam KM, ali tu nema ništa hemijski tretirano. Stajsko đubrivo koristimo u plastenicima. Nama sada treba samo da ga što više ljudi proba i uvjeriće se da toliko i vrijedi – tvrdi Danijela.
Navodi da ona i Mara maštaju da će njihova ideja o pokretanju pogona za proizvodnju ajvara naići na podršku.
– Sa opštinom Oštra Luka imamo dobru saradnju, ali država nije u mogućnosti da više pomogne. Bilo bi dobro da obrate pažnju na male poljoprivrednike i mlade ljudi koji su na selu, jer takvih je sve manje. Znamo da Vlada RS radi, ali treba mnogo više da taj proizvod, domaći i zdrav, dođe do kupaca. Samo tako će pomoći onome ko proizvodi, ali i onome ko kupi domaće. Od parole „kupujmo domaće“ najmanje koristi ima seljak – zaključuje ona.
Teško do kupaca
Ističe da je proizvodnja domaće zdrave hrane plemenit posao u današnje vrijeme. Tvrdi da onima koji žele više da proizvode na selu nije dovoljno dati samo po jedan plastenik kroz podsticaje.
– Mi sve obaveze plaćamo i na taj način pomažemo državi, ali zadnji alarm je upaljen da se obrati pažnja na seljaka. Svi apeluju na zdravu hranu, ali nama je mnogo lakše prozvesti nego doći do kupaca – upozorava ona.
Primjećuju da Prijedor, koji im je najbliži veći grad, nema prodavnicu s domaćim proizvodima. Poručuju da je zemlja u njihovom kraju zdrava i nezagađena i da bi to trebalo društvo da iskoristi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu