Nežnim ženskim rukama Mira uzima dizalicu i alat i vješto skida gumu. Podiže pneumatik i gura ga do svog radnog mjesta. Kosu do pojasa vezala je u rep da se manje znoji.
Ženstvenosti joj ne manjka, ali ni snage. Lako je sa automobilskim gumama, ali kada dođe traktorska, tri puta teža od nje, onda ne osjeća ni ruke ni tijelo.
Hoćete da vam pokažem kakve su mi ruke – pita i skida rukavice pocrnile i ispucale od rada. Takve su joj i ruke.
– Vidite ove žuljeve, to je sve od krampa. Neki dan sam skidala zadnje traktorske gume i ove rane napravio mi je kramp. Sada nikako da zaraste – priča i pokazuje žuljevite ruke.
Tek joj je trideset, a već ima deceniju iskustva u vulkanizerskom poslu. U Valjevu je završila Srednju ekonomsku školu, gdje je radila godinu dana, a onda je mašinu za šivenje zamijenila demonterkom i kompresorom.
– Udala sam se ovdje i onda sam okrpila prvu gumu. Od tada nisam prestajala da radim. Sjećam se kao da je juče bilo. Bio je praznik i tu je došao neki čovjek sa frezom. Vozio je majku doktoru. Žena je bila baš bolesna. Njemu je legla guma na frezi, a pošto muž nije bio kod kuće, onda sam ja to uradila. Uzela sam pajser i skinula. Gledala sam ranije kako je on radio i po sjećanju sam okrpila gumu – prisjeća se.
On je otišao zadovoljan, kao i svi koji su sa sumnjom parkirali mašine ispred male radnjice u Peckoj. I tako deset godina, krpi, balansira, vulkanizira. Danas ovaj posao radi bolje od supruga, koji je i glavni krivac što je Mira postala vulkanizer.
– Ona me zove i kaže kako je okrpila gumu. Ja nisam mogao da vjerujem. Eto, od tada radi napar sa mnom. Čak možda i više od mene. Ja sad više radim u perionici – iskren je Mirko Đermanović.
U ovoj vulkanizerskoj radnji pokraj puta sve je drugačije, jer posao vodi ženska ruka. Sve je na svom mjestu, ključevi svih veličina složeni su pod konac, krpe za brisanje spakovane, a na rukavicama, iako prljavim od pneumatika, nazire se cvjetni dezen.
Na zidu crkveni kalendar sa srpskim svecima. Ispred sto i stolice za mušterije, da se odmore dok čekaju da završi posao. Da prekrate vrijeme i osvježe se, majstorica stigne i da ih posluži domaćim sokom od višnje. Kad završi posao, Mira se vraća uloži žene, majke i domaćice.
– Uveče budem mrtva umorna i prljava. Ruke mi budu u žuljevima. Okupam se, legnem, namažem ruke i malo se odmorom, a ujutru opet sve iznova – priča vulkanizerka.
U teget kombinezonu, posivilom od prašine, krpi gume rame uz rame sa muškarcima. I oni se često iznenade. Nepovjerenje traje samo dok ne završi posao, a onda zadovoljno nastavljaju put. Zna to i Mira, od prvog dana.
Njene ruke jesu žuljevite i prljave, ali su poštene, i pravo je zadovoljstvo rukovati se sa njima.
Skinula gumu i otišla da se porodi
Mira radi od sedam do sedam, pa je tako bilo i tokom trudnoće. Radila je bez prestanka i dana bolovanja tokom cijele trudnoće.
– Taj dan je radila, skidala i krpila gume i uveče je otišla da se porodi – priča svekrva Radojka Đermanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu