To je bila njegova reakcija na vijest da je u Banjaluci konstituisana Nezavisna međunarodna komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine.
Uradio sam popis svih žrtava, u Sarajevu je smrtno stradalo ukupno 3.300 sarajevskih Srba, od toga više od dvije hiljade njih je poginulo opsjedajući svoj grad kao pripadnici JNA agresora. Dakle, taj poimenični popis postoji, veoma mali broj njih je stradao od posljedica neke kriminalne radnje. Ali neka oni rade svoj posao, vidjećemo šta će na kraju od toga ispasti – rekao je Tokača za Vijesti.ba.
Govoreći o komisiji Vlade RS za Sarajevo, Tokača je izjavio da je to samo jedna u nizu komisija i da je njeno formiranje upitno.
– To su etničke komisije koje neće proizvesti nikakav rezultat. One su sredstvo pokušaja relativizacije zločina, jer svjedoci smo ovih dana presude za zločine Radovanu Karadžiću – Tokačino je mišljenje.
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Srpske Milorad Kojić uzvraća da je Centar uradio popis srpskih žrtava u Sarajevu, da je čak uporedio podatke s brojem i poimeničnim podacima koje je uradio Tokača i utvrdio da je on za više od 17 odsto umanjio srpske žrtve.
– Ali, mi se nećemo baviti njime nego našim poslom. Bitno je da smo popisali da je u deset sarajevskih prijeratnih opština stradalo 6.700 Srba. Potpuno je netačno da su Srbi stradali u Sarajevu od svojih granata. Ali, ta konstatacija me ne čudi kada se zna način razmišljanja i djelovanja bošnjačkog rukovodstva koje se danas oslikava preko ratnih istraživača poput Tokače. To je zapravo bio njihov princip djelovanja u toku rata. Da se prisjetimo Markala 1 i 2. Čak i te sudije Haškog tribunala, koje su bile u potpunosti polički motivisane, nisu mogli da pređu preko činjenice da je granata došla s bošnjačkih položaja i da su oni ubijali svoj narod, zarad intervencija međunarodne zajednice, odnosno da bi NATO bombardovao Srbe – rekao je Kojić za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima isti princip je bio i na Tuzlanskoj kapiji „gdje je dokazano da granata nije mogla doći sa srpskih položaja i da ta granata nije mogla prouzrokovarti takve posljedice“.
– Dakle, to je njihov način ponašanja još od devedesete. Onda u potpunosti obezvrijede svaku žrtvu koja je bila u Sarajevu. Sjetimo se Mirjana Dragičević koja je prvo pred majkom silovana, pa onda brutalno ubijena. To je bilo dijete. Srbi su odvođeni iz svojih stanova, ubijani, ostavljani na ulicama da leže desetine dana, ni psi nisu imali takav tretman. Cilj je bio da se pošalje poruka drugim Srbima u Sarajevu šta ih čeka. Nakon toga postavljaju pitanje zbog čega je 120.00 Srba otišlo iz opština koje su tada pripale Federaciji. Zato što su vidjeli šta se dešavalo njihovim sugrađanima na teritoriji pod muslimanskom kontrolom – poručuje Kojić.
Kada su u pitanju Tokačine riječi o Komisiji za Sarajevo, Kojić poručuje da nije tačno da je to jednonacionalna komisija, već da je čine međunarodni stručnjaci čiji je jedini cilj da saznaju istinu.
– Uporno se izbjegava jedna bitna stvar, a to je da nikada nije provedena odluka Doma za ljudska prava BiH o zahtjevima porodica ubijenih i nestalih da se formira komisija koja će se baviti stradanjem Srba u Sarajevu. Nekadašnja komisija je doživjela fijasko jer su Bošnjaci htjeli da se istražuje materijalna šteta, još jednom ponižavajući svaku srpsku majku i žrtvu – zaključuje Kojić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu