Voćari i povrtari su djelimično zadovoljni, dok ovčari i pčelari zadovoljno trljaju ruke, bez ijedne primjedbe na pomoć koja im je ovim pravilnikom odrezana.
Mljekarima, s druge strane, ništa nije po volji, a toliko su se najedili da su javno poručili da sa resornim ministarstvom više nemaju ni šta da rade, ni šta da pričaju.
Ono što ih najviše boli jeste podrška koju imaju njihove kolege u FBiH, a koja je, kako tvrde, taman takva da bi i naš seljak bio prezadovoljan da mu je njegova vlast ponudi. Čak su tražili da nadležni u Srpskoj od komšija prepišu pravilnik, ali ih, jadikuju, niko nije ni čuo, kamoli shvatio ozbiljno.
Resorni ministar, s druge strane, nikako ne može da shvati i prihvati otrovne strelice koje mljekari odapinju prema njemu, uz tvrdnju da je farmerima ove godine dato daleko više nego ranije.
Naravno, sve i da mu se daju sve božje milosti, domaći seljak nikad neće biti u potpunosti zadovoljan. Isto tako, sve i da im ne daju ništa osim mrvica, vlasti nikada neće prihvatiti da su optužbe poljoprivrednika opravdane.
Zato je teško procijeniti ko je od njih iskreniji i objektivniji, jer svako vodu tjera na svoju vodenicu. Međutim, ono što je lako procijeniti, jeste da je u RS sve manje onih koji se bave proizvodnjom hrane.
Sve više je napuštenih njiva i zakatančenih štala, pa imamo sve manje proizvedenog žita i uzgojene stoke. Godinama su ti farmeri gurali da ostanu i opstanu na svojoj zemlji, ali su se mnogi umorili od toga da svake godine iščekuju kakve će biti vremenske prilike, da li će dobiti dovoljno podsticaja, da li će državna vlast uvesti mjere kojima bi bili zaštićeni od prekomjernog uvoza. Kad su vidjeli da svake godine moraju da posežu za kreditima da bi se održali u ovoj igri, valjda im je bilo jednostavnije da spakuju svoje zavežljaje i posao potraže u nekom fabričkom pogonu.
A šta će biti sa domaćom proizvodnjom hrane? Ma koga to još interesuje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu