Iz našeg ugla

Ko je kriv?

Prođe, evo, nedjelja dana od one tragične večeri, kada je Goran Karanović, mladi zaštitnik životinja iz sela Šibovska kod Prnjavora, sam sebi oduzeo život. Ubio se.

Ko je kriv?
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

A imao je samo 19 godina. Bio je, kažu, dobar, plemenit, pravi anđeo u ovom okrutnom svijetu.

Prolaze dani, a još odjekuje pitanje „zašto“. Eh, zašto! Nikad to, vjerovatno, nećemo saznati.

Kažu, ubio ga je pritisak komšija, kojima su smetali njegovi psići, napuštene životinjice, koje je Goran čuvao, hranio i liječio. Iz čiste ljubavi.

Ali, budimo pošteni: kad bi svako, koga komšije nasekiraju, digao ruku na sebe, ne bi na ovom Balkanu ostalo živog stvora.

Neki kažu i da ga je ubila neodgovorna lokalna vlast prnjavorska. Eh, kad bi se ubio svako kome je vlast stala na žulj, tek tada živih ljudi u ovoj zemlji ne bi bilo, ni koliko za jedan autobus, kakvi ovih dana krstare pod stranačkim znamenjima.

A opet, ima u tim ishitrenim, krajnje pristrasnim optužbama, i zrnce istine.

Jer, ko je, zaista, kriv?

Ne samo za Goranovu smrt, jer, nažalost, nije Goran jedini. Svake godine više od 200 ljudi u Republici Srpskoj izvrši samoubistvo. Veliki je to, preveliki gubitak, za jednu malu, ubogu zajednicu, u kojoj je, i bez suicida, ljudi sve manje.

Pročitajte još

Pa hajde, budimo pošteni: koliko smo spremni da, onako odistinski, slušamo jedni druge. I da saosjećamo. Da prihvatimo bližnjeg svoga, čak i kad on nije „skrojen“ po našoj mjeri.

Da potrebitom, umjesto pet maraka milostinje, poklonimo parče svog vremena.

I da se, kad osjetimo da bližnjeg nešto žulja, obratimo za pomoć ljudima od struke.

Čekajte, kojim ljudima od struke?

Imamo, po vascijeloj Srpskoj centre za socijalni rad. I centre za mentalno zdravlje. Kažu, neće ljudi da im se obraćaju. Ima i toga. Ali kad su psiholozi ili socijalni radnici održali neko, recimo, javno predavanje ili razgovor sa mještanima u nekom seoskom domu kulture ili nekom gradskom kvartu?

Goran je, kažu, bio vjernik, kao i mnogi drugi koji su, protivno hrišćanskoj dogmi, digli ruku na sebe. A gdje su bili njihovi duhovnici? Kad je neki sveštenik, čast izuzecima, došao u dom svojih parohijana, osim da sveti vodicu ili da traži prilog za izgradnju hrama?

Ko je, dakle, kriv? Spisak je podugačak. Budimo pošteni, pa neka svako krene od – sebe.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu