„To se u prvom redu odnosi na političke stranke čiji je prioritet jačanje suverene i demokratske BiH u međunarodno priznatim granicama i koje se zalažu za njeno članstvo u NATO i EU“, piše u dokumentu.
Pošto u Srpskoj, navodno, nema nijedne partije koja pristaje na članstvo u NATO, a ni na ostale ciljeve SDA poput bosanskog identiteta ili podjele BiH na regije, logičan je zaključak da Izetbegović mlađi može samo da sanja.
Ili će se opet neko naći za saradnju, kao onomad u Prudu i Banjaluci 2009, kada je lider Srba pristao na novu mapu BiH u kojoj nije bilo Republike Srpske. Sreća, spasi nas Haris Silajdžić obarajući paket ustavnih reformi.
Stvari su kristalno jasne. Nakon što je SDA otkrila karte koje su usmjerene protiv interesa Srpske, kao što je ukidanje etničkog i entitetskog veta, reforma BiH koja zadire u RS, nastavak reforme policije, razvoj namjenske industrije „za ne daj bože“ i premoć države nad ostalim nivoima vlasti, nijedna stranka iz RS ni pod kakvim izgovorom ne smije s njima u koaliciju. To znači da ministri SDS i PDP treba odmah da podnesu ostavke u Savjetu ministara, a SNSD da prekine pregovore o ulasku u vlast. Eto ti, Bakire, pa vidi kako Bosna može da postoji bez Srba.
Ali, avaj! Od toga nema ništa. Čim bi se jedni povukli, drugi bi uletjeli i još bi nas ubijedili da je to u našem vitalnom nacionalnom interesu. Toliko o tome.
Formalno, deklaracija SDA nema nikakvu pravu snagu i u rangu je one SNSD-ove iz 2015, kada su nam u 2018. obećali referendum o nezavisnosti. Međutim, deklaracija SDA je politički prevažna, jer postavlja temelje politike najjače bošnjačke partije u BiH iz kojih se iščitava ratoborna namjera da zemlju urede po želji samo jednog, najbrojnijeg naroda.
Ako se pitate zašto im je u objavi rezultata popisa stanovništva iz 2013. bilo važno da navuku više od 50 odsto Bošnjaka evo odgovora.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu