Književnik i profesor Srpskog jezika i književnosti objavio je dvije zbirke poezije: “Pod drevnim dubom” (Glas Srpski- Grafika, Banja Luka, 2007) i “Vedrine” (Bernar, Beograd, 2013) . Ovih dana iz štampe je izašla njegova treća knjiga pod nazivom “Zapisi” (Art Print, Banjaluka) čiju je promociju Nikola održao prije par dana u NUBRS. Za razliku od prve dvije knjige nije riječ o poeziji već o prozi, kratke ili bolje rečeno krajnje ogoljene forme za koju Nikola u razgovoru za Srpskainfo kaže da mu savršeno odgovara kao književni izraz.
Razlog za prozni stil “Zapisa” vrlo je prost. Fragementarna forma je literarna forma “Par exelans”. Možemo se osvrnuti na djela iz naše bliske prošlosti poput Andrićevih “Znakova pored puta”, koja je iz mog ugla njegova najuspelija knjiga, iako je izašla posthumno, jer je pisao tokom cijelog života, bilježeći kratke crtice o sebe i i svom okruženju. Pomenuo bih i “Dnevnike” Nebojše Vasovića, “Pisma iz provincije” francuskog pisca Bleza Paskala i druga brojna djela, pisana u ovoj književnoj formi. Jednostavno, fragmentarna proza je najlakši način da se artikuliše mišljenje o određenim stvarima – kaže Paripović i dodaje da “Zapisi” nisu prelaz iz poezije u prozu već da je jednostavno pronašao odgovorajući stil pisanja.
– “Zapisi” nisu bjekstvo od poezije, već sam jednostavno pronašao formu koji mi savršeno odgovara za pisanje. Poeziju pišem i dalje, ali je pišem rijetko, ne zbog stvaralačke krize, već što dosta radim na pjesmama i pazim šta objavljujem. Knjige proznih fragmenata, ako Bog da biće ih još, pišem i sklapam od bilježaka, koje vodim određeni niz godina, potom ih sklapam u tematske cijeline ili zapise – kaže Nikola.
U “Zapisima” na jednom mjestu Paripović bilježi misao “Bog se skriva u primraku, a đavo u blještavilu”, zbog čega je poezija po njegovim rečima u borbi za sopstveni život.
– Ako je Fridrih Niče rekao da je “Bog mrtav”, on nije iako je bio borbeni ateista, mislio na smrt Boga, već na odsustvo Boga u ljudskoj percepciji. Na neki sličan način poezija je mrtva u ovom vremenu lažnog blještavila. Rekao bih čak da je danas i književnost mrtva (zato su klasici življi nego ikada), zato što su tehnologija i populistička kultura potpuno rastrojile pažnju čoveka, zbog čega književnosti ostaje vrlo malo spektar, vrlo mali domen da privuče nešto veću percepciju javnosti – kaže Paripović dodajući da je za poeziju možda i bolje kada se nalazi u opasnosti za svoje postojanje.
– Sa druge strane možda je za poeziju i književnost uopšte, bolje kada se bori za svoj opstanak. Paradoksalno je da, kada pogledamo pisanje poezije u doba totalitarnih režima, gdje je poezija bila fizički zabranjivana ili spaljivana, da je imala više čitalaca i veću pažnju javnosti. Danas živimo u doba nikad šire umjetničke slobode, pišu mnogi, pišu svašta, a imamo odsustvo bilo kakavog ozbiljnog kriterijuma u vrijednovanju poezije i književnosti. Nešto slično kao sa slobodom govora. U ovom vremenu, proklamovano svi imaju slobodu govora, ali nažalost ničija riječ više nema težinu – kaže autor “Zapisa”.
Paripović ističe da je u izdavanju “Zapisa” imao pomoć skromnu po broju učesnika, ali nikako i po djelu.
-Knjigu je objavio banjalučki izdavač “Art Print”, u skromnom tiražu od 300 primjeraka, uz mogućnost da doštampamo tiraž u skladu sa interesom. Zahvalio bi se uredniku Slobodanu Joviću, Dr Draganu Kozomari za lektorisanje, te Vladimiru Stijaku Ilisiću i Vedranu Čičiću, koji su mi pomogli oko pripreme knjige za štampu. Knjiga kada bude objavljena živi svoj život, a pisac ne treba da mnogo utiče na njega. Pišem stalno, posebno te prozne fragmente, šta će od toga biti, vidjećemo. Trudim se da pišem malo, ali kvalitetno – kaže Paripović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu