Od njega se mogu praviti jela poput sarme, podvarka, kuvanog kupusa ali i salate koje su veoma bogate vitaminima i jačaju metabolizma.
Iako se danas može naći u gotovo svakoj prodavnici, većina ipak voli da sama kiseli kupus i uzima ga po potrebi.
Ono što se razlikuje kod domaćeg i kupovnog kupusa jeste upečatljiva žućkasta boja koja mu daje poseban šmek.
Tajna je u postupku kiseljenja kupusa.
Prvo očistite glavice kupusa od prvog sloja listova i operite ih.
Zatim izdubite glavice u sredini kako biste uklonili koren i tu udubinu napunite solju. Prvi red koji ide u posudu je naribani kupus.
Nakon što naređate kupus u buretu za kiseljenje, na vrh dodajte nekoliko parčića dunje kako bi kupus bio žut i dva lovorova lista. Dunja će pustiti svoju žutu boju i dati izgled ali i dodatni ukus kupusu.
Oko tri nedjelje kupus treba da stoji kiseljen u buretu, međutim, bitno je da provjeravate da li je rasol dovoljno bistar i da li kupus nije promijenio miris.
Preporučuje se da je najbolje vrijeme za kiseljenje kupusa sredina oktobra. Proces biofermentacije u kiselom kupusu zahtijeva da temperature budu stabilne bez previše oscilacija i to od 18 do 21 stepeni.
Najbolje mjesto za čuvanje kiselog kupusa je u podrumu, gdje nema prevelikih razlika u temperaturi, kao što nije slučaj ukoliko ga držite na balkonu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu