Iz našeg ugla

Kina - budućnost koja je već počela

Masovna nezaposlenost (od oko 41%) i digitalna socijalna kontrola u vidu pametnog biometrijskog nadzora, prestavljaće dvije osnovne posljedice Pandemije kovid-19.

Kina - budućnost koja je već počela
FOTO: GORAN ŠURLAN/ RAS SRBIJA

Prema Bijelom papiru iz oktobra 2020. godine predviđeno je da će pandemija kovid-19 ubrzati digitalizaciju procesa rada za 84%, povećati obim rada na daljinu za 83%, povećati automatizaciju procesa rada za 50%, privremeno bez posla ostaviti 28% a trajno 13% populacije.

Budući da je ekonomska funkcija pandemije razvoj virtuelne ekonomije, sasvim je izvjesno da će predstojeća globalna društvena transformacija izazvati radikalnu političku revoluciju u vidu uvođenja digitalnog društvenog nadzora, koji je, između ostalog, potreban i za preveniranje pobune masa. Naime, uprkos rastućoj nezaposlenosti na globalnom nivou, ipak neće doći do pobune mase u cilju radikalne redistribucije društvene moći kako je to proizlazilo iz predviđanja marksističke političke ekonomije.

Pametni biometrijski nadzor u praksi se pojavljuje kao biometrijski inženjering – koncept kombinovanja tehnologije i psihologije koji prevenira pobunu (nezaposlene) mase na taj način što sama svijest da su pod stalnim nadzorom prisiljava ljude na društeno propisane oblike ponašanja. Pametni biometrijski nadzor kao digitalni model socijalne kontrole već je ostvaren u Kini u toj mjeri da je na pomolu izgradnja pametnog grada, koji će u potpunosti biti kontrolisan vještačkom inteligencijom.

Da Kina predstavlja novi model društvenosti i budućnost koja je već počela govori mnoštvo primjera.

Digitalizacija procesa rada u Kini već je izvršena. Sve više fabrika ugrađuje detektore emocija u radne kačkete ili kape. Na taj način se lako detektuju ljudi koji su pod stresom ili u drugom emotivno nestabilnom stanju. Senzori iz kačketa šalju biometrijske podatke u računar, gdje ih određeni algoritmi obrađuju te na osnovu toga menadžeri ljudskih resursa modeluju radne grupe i organizuju radne procese. Osobe koje imaju povećan nivo stresa premjeste na drugo radno mjesto ili ih pošalju kući na odmor. Tako je upotreba digitalne kontrole smanjila konflikte u kolektivima, a povećala ukupnu produktivnost rada i profit.

Digitalni nadzor je u upotrebi na ulicama, šoping centrima, školama. U javnom prostoru uveliko je u upotrebi Face Recognition Softver. U svakodnevnoj upotrebi su termo i sve druge kamere, svaki segment svakodnevnog života je digitalno nadziran. Roboti koji proizvode sendviče ili drugu hranu za ponijeti su svakodnevna pojava. U školama se koristi aplikacija koja pamti poene, pozitivne i negativne. Za dobre odgovore i dobro ponašanje plus, za loše ponašanje minus. I to roditelji dobijaju na telefon u realnom vremenu.

Obrazovni proces skoro da je digitalizovan u cjelosti. Nastava je modelovana na logici videoigrica – iz perspektive djeteta to je sakupljanje poena pomoću kojih se prelaze nivoi u igrici, a iz perspektive roditelja istovremeni uvid u situaciju. A iz perspektive obrazovnog sistema dijete usvaja planirane nastavne sadržaje.

Digitalizacija privatnog prostora je izvršena putem pametnih kuća i pametne kućanske tehnologije. U domaćinstvima su u normalnoj upotrebi elektronski uređaji slični radio aparatu s kojima se komunicira glasom, glasom se podešava alarm, traže vijesti, muzika, informacija. Istovremeno, taj uređaj pamti sve informacije i te informacije se poslije koriste da se korisniku ponudi oglas, usluga ili proizvod.

Takođe, veoma su popularni pametni satovi, koji prikupljaju sve biometrijske podatke i daju zdravstvene savjete. A u slučaju srčanog udara mogu da automatski pozovu hitnu pomoć.

U redovnoj upotrebi su pametne kuhinje i drugi kućanski uređaji, čak i pametne termos boce za čaj. U potpunosti je uvedeno bezgotovinsko plaćanje. Život bez aplikacija za navigaciju, pronaženje lokacije za prevoz, susrete nije moguć u savremenoj Kini. Pojedinac ne treba ni o čemu da misli, on samo treba da uskladi svoje ponašanje prema algoritmu.

Međutim, zbog specifičnog mentaliteta i sistema vrijednosti u Kini nije bilo potrebno vršiti disciplinovanje mase traumatičnim iskustvima kako bi ograničenje lične slobode i uvođenje novog modela socijalne kontrole bilo prihvaćeno. Zbog toga pandemija kovid-19 kao niz strateških ekonomskih i političkih mjera kojima se vrši globalno društveno reorganizovanje a koje je legitimisano političkom upotrebom straha zasnovanoj na narativu o virusu SARS-CoV-2, u Kini i Zapadnoj civilizaciji ima potpuno suprotan tok.

Za Zapadnu civilizaciju pandemija kovid-19 predstavlja oblik neeksplozivnog ratovanja koji se nalazi u funkciji uvođenja digitalne socijalne kontrole karakteristične za šesto tehnološko doba. Prema Denisu Bušnelu, izmjena u prirodi ratovanja posljedica je izmjene u prirodi raspoložive tehnologije. Za prvo (lovačko) tehnološko doba karakteristično je postojanje plemenskih bandi i upotreba ručno izrađenih držećih i bacaćih oružja. Za drugo (poljoprivredno doba) karakteristično je postojanje profesionalne vojske, te upotreba nešto tehnički naprednijih ali još uvijek ručno izrađenih držećih i bacaćih oružja. Za treće (industrijsko) tehnološko doba (1800-1950) karakteristična je upotreba mašinskog oružja. Za četvrto (IT) doba (1950-2020) karakteristična je upotreba psihološkog oružja. Za peto (Bio/NANO) tehnološko doba planirana je upotreba biohemijskih susptanci i nanotehnologije. Za šesto (virtuelno) doba predviđena je potpuna kontrola pojedinaca posredstvom vještačke inteligencije.

Unutar Zapadne civilizacije u toku pandemije kovid-19 primjenjen je čitav niz praksi kojima se vrši traumatizacija gomile u funkciji razvoja poslušnosti, koja treba da kulminira prihvatanjem digitalnog nadzora. To je sudbina Zapadnog svijeta. To je sudbina Evrope. Evropa, naviknuta na humanističko Ja, najskuplje će platiti promjenu novog doba. U političkom smislu, sasvim je očigledno da već ostvareni digitalni razvoj uveliko prevazilazi i urušava liberalne okvire dosadašnjeg društvenog organizovanja. Naime, ideja individualne slobode na kojoj se zasnivala politička kultura zapadne liberalne civilizacije polako nestaje.

Povlašteni građani prvog svijeta uljuljkani u dokoličarskoj bezbrižnosti i civilizacijskom dogmatskom drijemežu nisu primjetili da je razvoj digitalne tehnologije u oštroj suprotnosti sa idejama ljudskih prava i sloboda na kojima je izgrađena Zapadna civilizacija te da on nezadrživo vodi ka kreiranju i prihvatanju nove diktature, koja će se uskoro pokazati kao jedini spas u novonastaloj haotičnosti, u kojoj će očuvanje bilo kakve stabilnosti društvenog poretka biti moguće jedino protokolima novog digitalnog doba u kome će funkcionisanje shodno algoritmu biti jedini kriterijum društveno prihvatljivog oblika ponašanja.

Prof. dr Nemanja Đukić

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu