Među njima je jedna Beograđanka, koja je bolesnog oca smjestila u starački dom, nakon čega se gorko pokajala. Njenu ispovijest, prenosimo vam u cjelosti.
“Oduvijek sam slušala da je predavanje starih roditelja domu veliki grijeh, te da nije najbolja odluka koju možemo donijeti. Međutim, život me natjerao na to. Majka mi je umrla, a tata je ostao sam. Brigu o njemu preuzela sam na sebe u potpunosti, međutim, stvari su postale veoma naporne.
Otac je dobio demenciju, a ja sam bila u obavezi da se ne odvajam od njega. Zaposlena sam, majka dvoje djece i zaista nisam mogla da se posvetim svom ocu onako kako bi trebalo.
Posavjetovala sam se sa suprugom i donijeli smo odluku da oca predamo staračkom domu. Moglo bi se reći da tata nije ni bio svjestan moje odluke, a iskreno, nisam ni ja. Smjestila sam bolesnog oca u dom, a samo mjesec dana kasnije, stiglo me je kajanje.
Nakon jedne posjete svom ocu, shvatila sam da sam ja ta koja je trebalo da brine o njemu i da budem uz njega do kraja. Vidjela sam suze u njegovim očima i osjetila bol u grudima. Njegove suze vratile su me u djetinjstvo, sjetila sam se da je moj otac uvijek bio uz mene. Učio me je da hodam, da govorim, da vozim bicikl… Kad god sam pala, imala sam njegovu podršku.
Kako to da je moj otac imao toliko strpljenja za mene, a ja, kad sam mu bila najviše potrebna, nisam bila tu? Kako sam sebi to dozvolila? Samo su neka od pitanja koja su mi se motala po glavi. Posložila sam stvari u svojoj glavi i riješila da oca vratim kući.
Riješila sam da se potpuno posvetim čovjeku koji me je naučio da živim. Pozvala sam dom i saopštila svoju odluku, ali sam odlazak u isti danima odlagala.
Jedno jutro, dobila sam poziv koji mi je promijenio život. “Dobar dan gospođo, Vaš otac je preminuo…”. Tog jutra, vrijeme je stalo. Ostala sam i bez oca. Shvatila sam da više nemam roditelje, nikad više neću osjetiti toplinu njihovog zagrljaja. Suze koje sam vidjela u njegovim očima kada sam ga ostavila u dom, pamtiću do groba, a sebi nikada neću oprostiti što posljednje dane njegovog života nisam bila potpuno uz njega. Jednostavno, nije to zaslužio! Volite svoje roditelje dok su živi i trudite se da im posvetite što više vremena, jer jednog dana, kada to ne budete mogli, kajaćete se za svaki trenutak koji niste proveli sa njima.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu