Sastanak prevoznika, predstavnika Grada i Skupštine grada o cijenama karata opet nije donio nikakvo rješenje, a po ponašanju se čini da neke od njih zaista nije ni briga da li će Banjaluka od sljedećeg mjeseca imati prevoz ili ne.
Iz SNSD ostaju pri tome da neće podržati “bilo kakvo poskupljenje karata na teret građana”, dok iz Grada poručuju da bi po novom cjenovniku poskupljenje bilo za pojedinačne karte, dok bi subvencionisali one za pojedine kategorije. Tako se sve i dalje vrti u krug, a ljudi ne znaju da li će od petka autobusom moći do posla, doktora, fakulteta…
Poniženje
Saša P. pita kome treba da “zahvali” što će možda morati da pješači sa Kočićevog vijenca do Malte na posao po ovim velikim vrućinama.
– Strašno je šta se od ovog naroda radi, i to zbog politike! Da se barem prevoznici bore za veći prihod i veće plate šoferima… Sve će strpati u svoj džep, a političare baš briga – ne voze se gradskim autobusima, već u autima s klimom. Sram da ih bude sve – kaže on.
Poručuje da mu smeta i nesloga oko neradne nedjelje i cijelu situaciju ocjenjuje kontradiktornom.
– Ko nije u stanju da pokupuje sve što mu treba do subote uveče, neka bude gladan i žedan do ponedjeljka. U Njemačkoj poslije 20 sati u subotu do ponedjeljka ujutro ne možeš ništa da kupiš, pa niko nije gladan, ni žedan, ni neopran… A kod nas će možda ljudi ostajati bez posla jer neće imati čime da odu da rade, upravo jer se odgovorni ne mogu dogovoriti oko prevoza, a onda se u slučaju nedjelje kao bore za prava radnika. Kako nas ponižavaju gdje stignu – ljutito kaže sagovornik Srpskainfo.
Očekujući otkaz
Bez prevoza od petka, ako se obistine najave prevoznika, u velikoj muci naći će i Branko O. iz Dragočaja.
– S obzirom da živim desetak kilometara od grada, postoje dvije mogućnosti – ili da čekam otkaz ili da se snađem za prevoz, jer nemam automobil. Pješke ne mogu na posao, a ni biciklom, jer ima mnogo uspona, a i velike su vrućine. Lakše bi bilo kada idem u prvu smjenu, ali šta kad moram na posao popodne!? Pri tome, nije zanemariva ni stavka koliko bi me koštalo gorivo, makar troškove dijelio s nekim. I kako da opravdam taj trošak kod gazde – pita on.
Jovana B. iz naselja Lauš svakodnevno koristi autobus zbog posla. Ona radi od devet, suprug od sedam, pa je za nju autobus jedini način prevoza. Moguć prestanak funkcionisanja gradskog prevoza u Banjaluci ozbiljno ju je zabrinuo.
– Ako ukinu prevoz imam dva izbora – ili da pješačim sat vremena do posla ili idem sa suprugom koji od kuće kreće nešto prije sedam. Nijedna varijanta mi ni najmanje ne odgovara, posebno sada, kada su vrućine. Taksi ne dolazi u obzir, jer mi u jednom pravcu treba bar 15 maraka – kaže ona.
Da bi mogao ostati bez prevoza do posla u gradu strahuje i mještanin Kuljana Nedeljko S. Automobil nema, pa je autobus glavno prevozno sredstvo za posao, banku, kupovinu, ljekara.
– Ne znam šta ću ako od petka prestanu da voze. Neizvodivo je da pješke stignem do posla, jer je stvarno daleko. A šta će stariji ljudi koji moraju do ljekara? Ionako su morali da mijenjaju autobuse, sada možda neće imati priliku ni da dođu do ljekara. Apsolutno se niko ne brine za običan svijet, jer ovdje je sve politika – kaže on.
Nezamislivo
Danko Ružičić, predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće i potpredsjednik Saveza sindikata za privredu, navodi da ne može ni da zamisli da najveći grad Srpske može da ostane bez javnog prevoza. Prema njegovim riječima, u sektoru tekstila, kože i obuće poslodavci uglavnom obezbjeđuju prevoz radnicima u svom aranžmanu.
Međutim, veliki broj radnika u drugim branšama koristi autobus da bi došao na posao. Ako od petka autobusi ne budu vozili, ima onih koji ne neće moći na posao, jer žive daleko. Pitanje je koliko bi njihovi poslodavci bili tolerantni i razumjeli zašto nisu došli da rade.
– Po zakonu, onaj ko tri dana ne dođe na posao, a nije na bolovanju i nije prijavio da je bolestan i nema pravdanje od ljekara, to je jedan od razloga za davanje otkaza. Ako dođe do prekida prevoza, sigurno bi bilo ugroženo poslovanje privrede i javnih ustanova u Banjaluci. To nikako ne smije da se desi – upozorava on.
Takođe, pita kako, naprimjer, u UKC RS da dođu radnici koji nemaju automobile ili pacijenti.
– Nezamislivo je da će grad ostati bez prevoza zbog toga što se nisu dogovorili za cijenu karata – ističe Ružičić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu