Ne samo ovdje, nego i u Bogojevićima, Stupčevićim, Radobuđi, jednom dijelu Trešnjevice… Proći malinjacima, voćnacima, vrtovima ovod dijela ariljske opštine bilo je tuga božija. I pored 76 raketa ispaljenih sa ovdašnjih protivgradnih stanica, ledenice veličine oraha koje su padale u nekim mjestima i čitavih pola sata, bukvalno nisu poštedjele ništa od ljetine.
– Od Centra za protigradnu odbranu dobili smo podatak da je oko 300 hektara zemlje pod ruševima bilo zahvaćeno gradom. Šteta je u prosjeku oko 30 odsto, s tim da je mnogim parcelama potpuna – priča za Blic Predrag Maslar, predsjednik Opštine Arilje.
Protivgradne stanice su danas, kaže on, brže-bolje popunjene novim arsenalom raketa, a strijelci su u pripravnosti jer vremenska prognoza kaže da se u ovom dijelu Srbije uskoro opet mogu očekivati gradonosni oblaci.
Oni koji su juče došli, gledao ih je Milan Krčevinac crne i praćene grmljavinom, stuštili su se na Latvicu iz pravca Užica.
– Nisam zapamtio veći grad. Moj otac kome su 82 kaže da je samo 1956. bilo nešto slično. Radiš mjesecima, boriš se, ulažeš, nadaš se da ćeš naplatiti muku… I onda naiđe nepogoda i sve ti uništi za pola sata, odnese kao rukom – prenosi Krčevinac.
U Latvici i zaseoku Krčevine ima površine pod jabukom, kruškom, malinom, šljivom, pšenicom, kukuruzom. Ljetos i jesenas sa njih neće moći ništa da ubere. Kišu koja je u isto vrijeme pala seljaci ne zovu kišom nego – potopom. Iza nje su ostale natopljene njive poput ritova, više liče na južnoazijska polja pirinča nego na kukuruzišta u srcu Srbije.
– Kad su ledenice počele da pucaju po krovu, ličilo je kao da padaju rakete, kao da mi voz prolazi kroz kuću. Ma, smak svijeta dručije ne izgleda. Padalo je tridesetak minuta, a meni se činilo čitavih pet sati. Kada je utihnulo, i kada smo izašli napolje i vidjeli polegle livade, znali smo šta nas čeka u voćnjacima, malinjaku i njivama. Bijelilo se kao u sred zime od grada veličine oraha koji je bio nepravilnog oblika, sav sa nekakvim šiljcima, kao one protivbrodske mine – prenosi Milan.
Osigurao je malinu i jabuku, ali, kaže, pitanje je koliko će osiguravajuća kuća biti realna u procjeni štete.
Malini je 15-20 dana do berbe, ali teško da će iko u Latvici moći i jedan plod da ubere. Ne samo ovog ljeta, već i narednog jer je grad izlomio mlade izdanke kojima nema oporavka. Ovaj dio Arilja je i poznat po proizvodnji jabuke. Zasadi ovog voća, složeni kao pod konac, su ojađeni pod udarom grada. Jedna polovina nesuđenog ovogodišnjeg roda juče je ležala rasuta po zemlji, druga se držala po izlomljenom i oljuštenom granju. Na desetine hektara je ovdje pod jabukom, ali nema nijednog ploda koji je ostao na stablima a koje je grad omašio.
Pred prizorom opustošenih poljoprivrednih dobara u Latvici srce se cijepa prolazniku koga ova nesreća ne dotiče, a kamoli ljudima kojima je sve uništeno.
Rada Šunjevarić iz Krčevine jutros je krpila rupe koje je grad probio na plastenicima i sjećala se kako je juče oko 14.30 nebo prvo zahučalo, pa se iz njega prolomilo. U plastenicima su „preživjeli“ paradajz, paprika, krasatavac, mada su oko njih ostale rupe u zemlji, ali sve što je raslo napolju nije.
– Od maline na deset ari neću imati ništa. Ni od kupine, a dobro je bila ponijela. Milina je bilo proći i vidjeti. Jabuka, šljiva, luk, trešnja, višnja… Ništa, ama baš ništa nije ostalo od ljetine – žalila se 67-godišnja Rada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu