Kada se sin oženio, ona i njen pokojni suprug su riješili da ustupe kuću sinu i njegovoj supruzi, a da njih dvoje samo dozidaju dvije sobe i jedno kupatilo. Nakon smrti njenog supruga, sve se promijenilo.
Sa snahom od samog početka nisu komunicirali, a i sin je vremenom počeo da biva sve hladniji i nepristupačniji.
– Kad smo oženili sina, suprug i ja smo riješili da im ustupimo kuću, a da za nas dozidamo dvije sobe i kupatilo uz već postojeći objekat. Od prvog dana snaja nije imala nikakvu komunikaciju sa nama, razlog nismo nikada saznali, ali je problem što se i sin polako udaljavao. Kad je suprug preminuo ostala sam sama sa malom penzijom. Sin i snaja su imali problema sa poslom, imali su niska primanja, a u isto vrijeme su školovali dvoje djece – započinje svoju tužnu ispovijest ova baka.
Sin i snaha su počeli da se zadužuju, a računi za struju i komunalije su samo rasli. Opisala je kako su se ophodili prema njoj.
-I ja sam se ponudila da podignem kredit da izmire dugovanja. U međuvremenu sam oboljela pa sam sinu dala ovlašćenje da mi podiže penziju. Kako sam mu dala karticu, više dinar nisam vidjela, a tome ima već desetak godina. Kao kučetu mi unesu hljeb i nešto malo namirnica i ja se snalazim kako znam i umijem – ispričala je baka.
Temom zanemarivanja starijih osoba bavio se portal “ugmedia. Udruženje žena “Lav” iz Pirota je u posljednjih nekoliko godina realizovalo brojne projekte koji se bave problemima ranjivih kategorija stanovništva u koje svakako spadaju ostarela lica. Članica Udruženja Snežana Manić kaže da je starost sama po sebi teška, međutim,u situaciji kad su roditelji ostavljeni i zaboravljeni od djece i bližnjih, onda ne postoje riječi koje bi opisale tu patnju.
-Roditelji uglavnom imaju opravdanje za svoju djecu (besparica, nezaposlenost, školuju djecu, grade kuću…) i nerado govore o bilo kojoj vrsti zanemarivanja i zlostavljanja – rekla je Snežana Manić.
Ipak, poslije višemesečnog istraživanja, iskristalisalo se nekoliko problema koji su zajednički za većinu starih: nepostojanje Doma za starije u Pirotu (veliki broj starih lica u gradu se izjasnilo da bi samoću rado zamijenili boravkom u domu), neadekvatna zdravstvena zaštita i zbrinjavanje prvenstveno dementnih lica kojih među starima ima mnogo, siromaštvo i besparica su prisutni u većoj mjeri među starima koji žive u selima – rekla je Snežana.
-U neformalnim razgovorima sa rođacima, prijateljima i komšijama ipak smo došli do saznanja da je nasilje nad starima prisutno, fizičko u manjoj meri, dok je ekonomsko poprilično zastupljeno. Možda zvuči nelogično, znajući kolike su penzije i koji broj starih prima minimalni iznos, ali nažalost sve više je penzionera koji izdržavaju djecu i unučiće. Nekada to rade dobrovoljno, ali se dešava i da im novac uzimaju prisilom – kaže Manić
Manićeva je prepričala susret sa još jednom zlostavljanom bakom tokom istraživanja članica Udruženja “Lav” iz Pirota. Ova baka je imala dve ćerke, jedna je mlada preminula, a druga se više puta udavala, čak je i tukla svoju majku.
–Imali smo dvije kćerke. Jedna je nažalost preminula mlada. Ova druga više puta se udavala, izrodila troje djece, a kako koje je rađala ostavljala ga je kod nas i odlazila dalje. Za očeve dječaka ne znamo gdje se nalaze, majka se rijetko javlja, a još ređe dolazi. Prođe neki duži period, ona se pojavi, kobajagi će da preuzme brigu o djeci, a onda se posvađa sa nama, pretuče me i ode – rekla joj je baka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu