Trude se da osavremene proizvodnju, jer se poljoprivredi posvetio i njihov sin. U budućnosti planiraju da stvore modernu farmu, na kojoj će plodove svog rada ubirati i njihova buduća pokoljenja.
Diplomirani ekonomista Duško Rikanović nekada je bio direktor zemljoradničke zadruge, pa referent za mjesne zajednice. Prije pet godina podvukao je crtu i posvetio se vlastitom domaćinstvu. Tada su u štali imali samo jednu kravu.
Postepeno su povećavali broj na pet, pa na 14, a danas ovo komercijalno gazdinstvo ima 25 grla. Računica je, kažu, jasna. Koliko radiš – toliko i zaradiš, a duša puna.
– Kad uporedim ovaj i nekadašnji život, ne kajem se nimalo. Imao sam platu od 1.000 KM, a sada to zaradim za par dana. „Izmuzemo“ tu sumu u mlijeku, a ne računam prihode od prodaje teladi i bikova. Istina je da sam uvijek bio u odijelu i da su mi zavidjeli mnogi, ali ne bih se vraćao na staro, jer sam sada svoj gazda. Radim ono što volim i od toga moja porodica solidno živi – kaže ovaj ugledni domaćin.
Supruga Biljana, koja je završila Višu ekonomsku školu, zadovoljna je postignutim rezultatima. Nije bilo lako u početku, ali upornost i marljivost su se isplatili.
– Imamo svoj mir, uživamo u seoskoj idili. I djeca su s nama i odlično su prihvatili ovakav način života. Radni dan nam traje od osam do 12 sati. Nekad posla i nema mnogo. Ali nije teško. Kad vidiš na kraju mjeseca rezultate onda sve muke zaboraviš – kaže domaćica.
Rikanovići godišnje proizvedu 100.000 litara mlijeka. Da bi uspjeli u tome vode računa o svakoj sitnici.
– Tri, četiri vrste suve i koncentrovane hrane dajemo našim grlima. Ja, kao ekonomista, dobro gledam računicu. Nekada sam našem veterinaru govorio “ako treba, davaću kravama i banane” – kaže Duško, a onda kroz osmijeh dodaje da to nije dobra ideja, jer će krave izgubiti mliječnost.
– Ako želite dobar rezultat, morate se i potruditi – savjetuje on.
Ekonomisti vješto vode domaćinstvo, pa se umjesto plaćanjem “u kešu” služe i kompenzacijom. Za telad dobijaju repromaterijal. Uz pomoć podsticaja za kapitalne investicije ulažu u mehanizaciju, koja je glavna karika u lancu proizvodnje.
I sin Dejan, koji je po struci carinski tehničar, napustio je posao u privatnoj firmi u kojoj je radio šest godina i posvetio se poljoprivredi.
– Zahvaljujući podsticaju Ministarstva poljoprivrede RS, od 30 odsto, kupili smo novi traktor, vrijedan 130.000 KM. Sad smo izvdojili oko 10.000 KM za sjetvenospremač. I tu ćemo dobiti povrat sredstava u iznosu od 35 odsto. Ne može se zemlja obrađivati bez dobre mehanizacije – kaže mladić.
Planiraju da konkurišu i za pretpristupne fondove EU. Put ka ovom cilju bio bi im, kažu, olakšan kada bi procedura za građevinske dozvole bila pojednostavljena, a gazdinstvima koja žele da se proširuju omogućen zakup državnog zemljišta.
– E, sad nam treba i više zemlje, pa se nadamo da ćemo uspjeti da dobijemo oranice u koncesiju. Da daju po skraćenoj proceduri i mnogo jeftinije građevinske dozvole za štale, da možemo konkurisati, jer ako to ne učinimo propašće nam evropski fondovi. Kad bi naše Ministarstvo samo ispoštovalo mjeru koju Srbija primjenjuje – jedna krava, jedan hektar državne zemlje na korištenje, mnogo više domaćinstava u Srpskoj opredijelilo bi se za ovu proizvodnju – smatra Duško.
Ne okrećite leđa selu
Rikanovići imaju 25 hektara zemljišta, a želja im je da imaju duplo više, da grade i proširuju gazdinstvo. Vizija im je moderna farma na kojoj bi djeca imala budućnost.
Zahvaljujući stečenim diplomama u starosti će, kažu, imati penziju i biti ekonomski savjetnici sinu, da bez problema ukalkuliše materijalne troškove – cijenu rada, amortizaciju mašina, radnu snagu, te da računa na sigurnu dobit.
– Ne želimo da stanemo na ovom, već hoćemo da proširujemo naše gazdinstvo. U radu je spas i zato ne okrećite leđa selu – poručili su Rikanovići.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu