Ali, koga interesuju zvanični rokovi kad smo mnoge programe, plakate i spotove već toliko puta vidjeli da su nam neki kandidati dosadili i prije početka kampanje?
Čast pojedincima, ali uglavnom su to ista lica, isti slogani, ista obećanja, iste teme, čak i iste poze na plakatima. Kao da se godinama ništa ne mijenja, a kandidati umjesto da se u kampanji predstave u najboljem svjetlu, obično tu najviše izgube prozivajući jedni druge. Tako će, sudeći po svemu, biti i ovih mjesec dana.
Vlast će graditi kampanju hvaleći se šta je do sada uradila, preuveličavajući sitnice koje su im ustvari posao, dok će opozicija da gradi kampanju bezidejno kritikujući vlast, čime ne stvara glas za sebe, već glas protiv vlasti, što često uzrokuje neizlazak na izbore.
Tako će se i ovih mjesec dana svi truditi da sačuvaju svoje glasače, rijetko ko da privuče nove. Govoriće da će nam s njima biti bolje, ali neće reći kako. Govoriće da je najbolje da živimo u svom rodnom mjestu, ali neće reći od čega… Građani će opet na to pristajati. Mislim da bi, kada bi krenuli da testiraju građane na naivnost, vidjeli šta je prava epidemija.
Kad smo kod epidemije, ko se sjeća predviđanja od sredine godine da će ova kampanja biti specifična, da će zbog korona virusa internet da zamijeni šator, a Fejsbuk mitinge? Mislim da ipak neće biti tako, jer kako voditi internet kampanju kad polovina prosječnih glasača ne koristi internet?!
Vidjeli smo da je želja za vlašću jača od svega, od zakona, od pravila, od građana, jača je čak i od zdravlja ljudi. To možemo vidjeti ulaskom na bilo koji profil na društvenim mrežama partija i vlasti i opozicije. Oni ne kriju da krše pravila, oni se time hvale. Okupljanja, druženja sa građanima, sastanci, predstavljanja, slave… Sve je tu.
Nije Fejsbuk zamijenio šator, nego je šator od 500 ljudi zamijenio šator od 50.
Znate zašto? Zašto što ni političari ni građani ne znaju drugačije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu