Iz našeg ugla

Kampanja ili život

Obećavaju nam prosječnu platu od 2.000 KM, ne objašnjavajući kako i odakle. Nude nam drugu priču i treći put, iako je od  prve jasno šta nas čeka. Izjavljuju nam ljubav, javno.

Kampanja ili život
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Otvaraju, pompezno, benzinske pumpe, fontane i liftove. Dijele narodu narodne pare, kao da im je to ćaćevina.

Obećavaju da će Banjaluka biti „mala metropola“, Hercegovina Kalifornija, a Manjača turistički centar i fensi skijalište, taman kao Sent Moris.

Samo ako glasamo za njih. A ako ne glasamo za njih, ni hljeba se, vele, nećemo najesti.

Tako izgleda predizborna kampanja. Svi obećavaju bolji život, a poruke – niđe veze sa životom.

Jer, stvarni život je ozbiljna rabota, a ne performans i govorancija. Pokazuju to i životne priče žena iz Hercegovine, običnih žena, kojih nema na plakatima i mitinzima. Žena koje ne talambasaju o promjenama, nego mijenjaju svoj mali svemir, na bolje.

Nije se, eto, Lorens Milinić busala u grudi patriotske, nego se iz Švajcarske vratila na zapušteno očevo imanje u selu Zovi Do kod Nevesinja. Pa ga je upornim radom preuredila u uzorno gazdinstvo, sve sa saunom, bazenom i salonom za masažu.  I tu ostala.

Nije Jasmina Ćušić, profesorica engleskog, htjela u stranku, da bi dobila posao u struci. Umjesto partijske knjižice, uzela je u ruke motiku i postala uspješna poljoprivrednica. Dok političari pričaju o „poljoprivredi kao razvojnoj šansi“.

Nije ni Stanislava Borovac pričala priče o „turizmu kao razvojnoj šansi“, nego se prihvatila posla. Vježbala je i učila, uporno, i postala planinarka, skiperka, biciklistkinja… iako je, zbog problema sa kičmom, u djetinjstvu nosila ortoze. A danas turiste iz Belgije, Njemačke, Italije… vodi na rijeke i planine hercegovačke i predvodi ih na brdskim biciklističkim turama.

Nije ni novinarka Milanka Kovačević igrala kako lideri kampanja sviraju, nego je pisala o korupciji, aferama i o moćnoj Termoelektrani koja uništava zdravlje stanovništva. Proglasili su je šampionkom hrabrosti, a ona se čudom čudi. Veli, jadna je zemlja u kojoj je hrabrost reći istinu.

Nije se ni Ifeta Ćesir Škoro priklonila „svojima“, šta god to značilo, nego je u ratom razorenom Mostaru ostala uz svog supruga Slobodana. Pa i danas u podijeljenom gradu gradi mostove, s nadom da će se ljudi urazumiti i uljuditi.

Ima u ovoj zemlji još mnogo ovakvih žena, a i mušakaraca. Pa je pitanje kome političari pričaju ublehe s početka ove priče. Njima? Nema šanse!

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu