Grbić je široj javnosti u BiH poznat kao višegodišnji predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport RS, ali malo ko zna da posjeduje i pilotsku dozvolu duže od 20 godina.
Ovaj šezdesetogodišnjak i otac šestoro djece ljubav prema letenju gaji od najranijeg djetinjstva, ali sudbina mu je stala na put da svoj san ostvari u mladosti.
– Kada sam završio osnovnu školu, želio sam da se upišem u tadašnju srednju vojnu školu u Mostaru. Prošao sam rigorozan ljekarski pregled, ali zbog nacionalne strukture nisam primljen budući da se i tada gledalo da broj Srba, Bošnjaka i Hrvata bude podjednak – prisjeća se Grbić za “Glas”.
Životni put nakon toga odveo ga je na potpuno drugu stranu. Završio je srednju mašinsku i saobraćajnu školu, a budući da mu je otac vodio transportnu firmu, slijedom porodične tradicije položio je sve kategorije za drumski saobraćaj, izuzev autobusa.
– Sa navršenih 18 godina sjeo sam za volan automobila, a ubrzo sam položio za kamion i prikolicu. Prevozničkim poslom počeo sam da se bavim 1987. godine, kada je otac ostario i više nije mogao da vozi. Jedno vrijeme sam napravio pauzu od volana, godinama sam isključivo vodio porodično transportno preduzeće, ali zbog situacije na tržištu rada i nedostatka profesionalnih vozača prije 25 godina sam bio primoran da ponovo sjednem za upravljač šlepera. Kad god nema dovoljno vozača, uskačem i vozim. Prešao sam Evropu uzduž i poprijeko, od Njemačke, preko Holandije, Velike Britanije, Rusije, Mađarske, Bugarske, Češke, Poljske, Turske. Možda ću pretjerati, ali iza mene je sigurno od dva do tri miliona pređenih kilometara – priča Grbić.
Uprkos ostvarenoj karijeri vozača, Grbić navodi da je želja za pilotiranjem neprestano tinjala u njemu te se nakon oduvanih 40 svjećica na rođendanskoj torti odlučio i za ispunjenje velikog životnog sna.
– U školu letenja upisao sam se u Aeroklubu “Prijedor” i dobio pilotsku dozvolu zahvaljujući svojim drugovima pilotima koji su me obučavali. Sada već dvije decenije uspješno pilotiram sportskim avionima lake kategorije isključivo iz hobija i letjeću dok god budem mogao, odnosno dok mi to dozvoli zdravlje jer je to moja ogromna ljubav – priča Grbić.
Vožnja i nebom i drumom za njega ima svoje čari, s tim da prednost uvijek daje avionu u odnosu na šleper.
– Nekada davno, kada nije bilo granica, vožnja kamiona je bila lijep i interesantan posao, ali danas je taj posao hljeb sa devet kora, baš poput rudarskog. U vazduhu, s druge strane, nema gužvi iako, naravno, postoje ograničenja kojih se moramo držati. Letenje je ogroman užitak koji se riječima teško može opisati. Kada ispred sebe vidite ogromno prostranstvo, a vi poput ptice presijecate oblake, od toga nema ništa veličanstvenije – ispričao je Grbić.
Ovaj istaknuti borac za prava prevoznika u Srpskoj prisjetio se i svog prvog samostalnog leta, ali i opasnih situacija koje ga nisu zaobišle za upravljačem aviona.
– Nikada neću zaboraviti kada mi je na prijedorskom aerodromu Urije moj instruktor Moki rekao: “Danas ideš sam”. Preplavila me i sreća i trema, a kada sam se odlijepio od zemlje, samo sam molio Boga da ponovo dodirnem tlo. Vrlo dobro pamtim i jedan let za Bosanski Petrovac. Kada sam poletio iz Banjaluke, vrijeme je bilo predivno, ali iznad Grmeča me uhvatilo strašno nevrijeme, upao sam u oblake i kišu, bilo je mnogo turbulencija, ali sam se, na sreću, izvukao – prisjetio se Grbić koji je ljubav prema avionima i kamionima prenio i na svog dvadesettrogodišnjeg sina, koji je trenutno najmlađi pilot u BiH.
On, prema riječima Grbića, takođe gaji ogromnu ljubav prema letenju, a istovremeno studira na saobraćajnom fakultetu i ima položene kategorije A, B, C i E.
– Ponekad, takođe, vozi šleper kad nemamo vozača. I mlađi sin, koji, evo, završava deveti razred, želi biti pilot i čim napuni 16 godina, krenuće na obuku za jedrilicu – ponosno priča Grbić.
Nikola Grbić pojašnjava da sticanju pilotske dozvole prethodi teoretska i praktična obuka koja u prosjeku traje oko četiri godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu