Sudbine

Kamiondžija iz Čačka pješke krenuo na Ostrog: Uprkos žuljevima i pocijepanim patikama, ne odustaje od namjere da dođe do cilja

Na put dug blizu 400 kilometara, pješke je krenuo Milan Vukomanović Mićo iz Čačka ka manasitru Ostrog u Crnoj Gori. Kaže da mu se ovo hodočašće javilo preko noći i želio je to da ostvari, pa je krenuo put velike svetinje u Crnoj Gori.

mićo vukomanović
FOTO: RINA / USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Nisam se mnogo razmišljao, krenuo sam 17. maja na taj put, bila je srijeda kada sam krenuo iz centra Čačka, a sada sam već stigao do Prijepolja. Kada sam tu stigao rešio sam da konačim u u manastiru Mileševa – kaže za RINU ovaj hodočasnik.

Dalje planira da put nastavi preko Jabuke, zatim preko Pljevalja i Žabljaka, pa sve do manastira Ostrog koji se nalazi u steni između Nikšića i Podgorice.

– Od pješačenja stvorili su mi se plikovi i žuljevi koji su popucali, ali nijednog trenutka mi nije palo napamet da odustanem. Svratio sam u Dom zdravlja u Novoj Varoši, gdje su mi sve te povrede malo sanirali i namazali jodom pa sam nastavio put, rekao je Milan.

FOTO: RINA/ USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: RINA/ USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

U manastiru Vavedenje desilo mu se čudo

Na početku hodočašća pratilo ga je veoma loše vrijeme. Na Beloj zemlji kod Užica morao je da sačeka kako bi stao ogroman pljusak.

– Kada sam kretao na put nedaleko od Čačka, desilo mi se pravo čudo. Svratio sam u manastir Vavedenje u ranim jutarnjim satima, želio sam da u toj svetinji zapalim svijeću i kako nikoga nije bilo ranom zorom, a ja sam nepušač, nisam imao sa čim da tu sveću zapalim, a nije ni jedna na postolju gorjela. Potražio sam upaljač ili šibicu od jedne monahinje koja mi je dala a zatim i ispratila do mjesta gdje se sveće pale, kada sam došao do tog mjesta, jedna je gorjela, ostao sam u šoku. To mi je natjeralo suze na oči i mislim da je to neki božji znak, to mi je dalo snago da nastavim dalje – dodaje hodočasnik.

Za sve one koji žele da krenu na putovanje slično njegovom, ima samo jednu poruku.

– Ako nešto volimo, to treba i na djelima da pokažemo, jer mislim da ljubav ne zna za granice. Svako jutro se budim sa nekom novom energijom koja me vuče da nastavim dalje put. U planu mi je prvobitno bilo da cijeli put pređem za 10 dana, ako bi prelazio oko 40 kilometara dnevno, međutim bolovi u nogama i žuljevi su bili toliko jaki da će moje putovanje dosta duže trajati, dodajem da nisam u kondiciji jer sam vozač kamiona. Do sada sam promijenio tri para obuće i ranac koji nosom sa sobom težak je blizu 10 kilograma, zaključuje Milan.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu