Poštovani čitaoci, narode Republike Srpske, da li želite da nam ovako izgledaju sve vijesti i sve novinske stranice crne hronike?
Da li pristajete na to da vam tamo neki policijski ili sudski ćato na ovaj način određuje šta treba da znate i šta je dovoljno da znate? Ako je odgovor da, poštujemo, ali onda nemate šta da tražite u medijima; vaš izvor informisanja treba da bude internet stranica Osnovnog suda u Banjaluci. Ili bilo koje policijsko saopštenje. U njima ćete naći samo rečenicu s početka.
Mi kao novinari, i oni koji vjeruju u nas, nemamo pravo da pristanemo na to. Naša je profesionalna obaveza da gledamo iza paravana, da objavimo ono što neko želi da sakrije, da pitamo zašto je osumnjičeni za silovanje na slobodi. Zahvaljujući tome, bezbroj puta do sada saznali ste ono što su mnogi istražni organi željeli da sakriju, podvale, iskrive, zloupotrijebe.
Upravo zbog toga, naša redakcija, naši urednici Siniša Trkulja i Boris Lakić, naš novinar Nikola Morača, osumnjičeni su za ugrožavanje istrage i odavanje navodno povjerljivih podataka. Da prevedemo, onog časa kada se nisu zaustavili na beskorisnom, birokratskom saopštenju za javnost, nego se drznuli da saznaju šta se iza scene dešavalo, postali su osumnjičeni.
Sporni tekst ni po čemu se ne razlikuje od hiljada tekstova koje je Nikola do sada napisao i koje smo objavili. Dušebrižnici koji je zgražavaju nad nekim objavljenim detaljima iz konkretnog slučaja, isti su oni koji danonoćno bdiju nad rijaliti programima, uživajući u tuđim životima, u javnim suzama i seksu. Mi nismo objavili identitet ni žrtve, ni osumnjičenog.
Zašto je, onda, problem nastao baš sada? Saznaćemo, ali imamo pravo da sumnjamo da se u odgovoru na to pitanje krije suština cijele priče. Da li je silovatelj nečiji “tatin sin”? Da li se sa promjenom ministra policije desila i promjena prema novinarima? Da li policija vlastitu nemoć da sazna odakle im cure informacije pokušava pokriti skandaloznim zahtjevom novinaru da otkrije svoje izvore? Ili je sve rečeno u rečenici policijskog isljednika: „Došlo je vrijeme da vam konačno stanemo u kraj“?
Ako je po srijedi odavanje informacija, zašto policija na isti način ne privodi političke moćnike koji nam javno saopštavaju tajne detalje iz istraga, koji čak najavljuju hapšenja, koji osuđuju i presuđuju? Zašto njima ne oduzimate telefone? Da li iz straha da će se u njima otkriti upravo vaše ime i prezime?
Gospodo istražni organi, suviše ste selektivni, gluvi i slijepi na očigledan kriminal i korupciju da bismo povjerovali da baš sada sve radite po zakonu.
Sve je u ovoj zemlji daleko od idealnog, pa i novinari i mediji. Naročito oni bez impresuma, kojima je dozvoljeno da laju kao bijesni psi, služeći svakoj vlasti kao dobar izgovor za čuvenu rečenicu: Svi ste isti.
E, pa nismo! Sa svim svojim manama, predstavljamo vjerovatno posljednju branu ovog društva od svega lošeg. Iza nas je narod koji ima pravo da zna, profesija koja se radi iz velike ljubavi, a male koristi. Mi tražimo činjenice, vi ih krijete. Mi kritikujemo da bismo društvo učinili boljim, vi nas kritikujete jer smo kamen u vašim opancima.
Ako tiho, bez otpora, dođu po nas, biće uzaludna sva galama poslije nas. Zato ovu bitku ne smijemo da izgubimo. #VratiteTelefon
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu