Međutim najveće zasluge za vraćanje života u zaboravljeno selo, te okupljanje vjernika iz različitih krajeva, pripadaju kažu monahinji Hristini koja je cijeli svoj život posvetila vjeri i Bogu.
Brzim koracima i sa štapom u ruci monahinja Hristina jutro započinje odlaskom u crkvu i jutarnjom molitvom. Dok otključava vrata male drvene crkve, priča koliko joj ova bogomolja znači. Godinama je kaže vrijeme provodila moleći se Bogu da njeno selo dobije crkvu. Molba je uslišena, a veliku ulogu odigrala je i sama. Pokrenula je inicijativu, koja je naišla na dobar odaziv vjernika koji su njen dugogodišnji san pretvorili u stvarnost.
– Ja sam molila ljude koji bi to radili, i onda su oni tražili pomoć, materijal i sve su oni radili. Kako sam se molila Bogu, tako je Bog sve dao. Napravili smo prvo crkvu pa onda kuću, pa sad želimo ispred kuće da pravimo jer ova crkva je mala i ne može narod stati – rekla je.
Crkva je posvećena Sv. Jovanu Kronštatskom, u njoj se nalazi krst iz Jerusalima, osveštan na Golgoti, a poklon je to Pravoslavnog udruženja „Hodočasnik” iz Srbije. Mjesto je to u kom je Hristina pronašla potrebni mir, i u kom vrijeme u tišini i samoći provodi u molitvi.
Pored manastira živi sa još nekoliko časnih sestara koje su daleko od očiju javnosti, na čistom zraku, uz par koza i proizvodnju organske hrane u potpunosti posvećene vjeri i Bogu.
– Fino nam je, niko nas ne uznemirava, gledamo narod kad nam dođe, pomažemo im. Šta može biti bolje nego sa Bogom živjeti? Ja se samo molim Bogu, i kako god Bog da dobro je, sve bude fino – ističe Hristina.
Svoje rodno selo, prisjeća se, napustila je kao Milojka, a vratila se kao monahinja Hristina. Bila je u manastirima Manasija, Ostrog, Duži, Dobrićevo ali uvijek je maštala samo o jednom, da se vrati u svoje selo , te da gradnjom manastira na povratak podstakne i druge.
– Moji su svi u Beogradu, a ja sam se vratila ovdje, kažu mi što si se vratila, ovdje ja volim ovaj narod i gotovo. Fino mi je i tamo bilo, ali volim svoj narod – priznaje.
Iako je bila izložena različitim nedaćama i iskušenjima, dobrota, iskrenost i dobročinstvo tokom cijelog života bile su njene glavne njene vodilje. Koliko danas nedostaje vjere u Boga , dokaz je kaže cjelokupna društvena situacija u zemlji i svijetu.
– Samo nek se okrenu Bogu, ja svima kažem molite se Bogu, danas nema ništa bolje od toga, jer ko može više nego Bog. I zato mislim da ste i vi, i mi, svi smo Božiji, pa ne znam što bi se tako radilo ono što ne valja – zaključuje.
Crkveno zvono u ovom bilećkom selu, danas okuplja vjernike iz različitih krajeva Hercegovine i šire. Sretna što je uspjela u svojoj životnoj misiji, 86-godišnja monahinja i dalje se nada povratku i većem oživljavanju njenog rodnog mjesta, piše N1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu