Zapravo, negativna selekcija kadrova i jeste ta koja nas je dovela tu gdje se trenutno nalazimo, ali opet, to je tema za neku drugu raspravu.
U starom sistemu, koji je nesumnjivo imao svojih nedostataka, škola je bila poštovana, a scene u kojima učenici lupaju i bacaju klupe, ili psihički i fizički maltretiraju nastavnike, nisu se dešavale. Izolovanih slučajeva je uvijek bilo ali se sistem sa njima efikasno obračunavao. Sve dok je, do prije petnaestak godina, nastavnik imao autoritet i sam sistem je izgledao drugačije, a onda su kola pošla nizbrdo.
Odnos nastavnik-učenik potpuno je uništen. Poštovanje prema nastavniku uopšte više ne postoji. Pod izgovorom zaštite dječjih prava došli smo u situaciju da učenici bez ikakve sankcije i odgovornosti teško zloupotrebljavaju zakon, zlostavljaju druge učenike i nastavnike, ometaju nastavni proces i narušavaju ugled obrazovne institucije. Nažalost, u svemu tome učenici imaju direktnu ili indirektnu roditeljsku podršku, pa smo tako danas postali svjedoci brojnih slučajeva u kojima su nastavnici izloženi prijetnjama roditelja, koji štite djecu čije je ponašanje već uveliko problematično.
Učenici koji su skloni delinkventnom ponašanju, bez kontrole roditelja ili nekog drugog vida obuzdavanja, imaju sve preduslove da kasnije postanu osobe koje će imati i kriminalne dosijee.
Zakon prema kojem nastavnik danas može odgovarati u slučaju da negativno ocijeni učenika, odstrani ga sa predavanja ili ga pošalje na popravni ispit je katastrofalan i potpuno degradira sistem društvenog i intelektualnog vrednovanja. Takav zakon je i uzrokovao porast maloljetničke delinkvencije u školama, zlostavljanje i publikovanje uznemirujućih sadržaja, a došli smo čak i do tačke gdje djeca u osnovnim školama simuliraju konzumaciju narkotika, jer je to danas postalo ”in”.
Sankcija za nedolično ponašanje mora da postoji od strane nastavnika, kojeg sistem mora da zaštiti od prijetnji i pritisaka roditelja. Takođe, i država je ta koja snosi odgovornost i koja mora da izvrši meki pritisak i na same roditelje da povedu brigu o svojoj djeci. Kriterijum ocjenjivanja se takođe višestruko mora pojačati i smanjiti hiperprodukcija odlikaša koji to u stvari nisu, jer već danas na visokoškolske ustanove, po svjedočenjima profesora, dolaze potpuno nezainteresovane i generacije čija je intelektualna spremnost za praćenje zahtjevnije nastave i literature i više nego upitna.
Svako od nas sigurno zna za primjer u kojem djeca tajkuna, političara i visokih službenika uživaju zaštitu i drugačiji tretman, što ih indirektno podstiče na vršnjačko naslje, jer se jednostavno osjećaju nedodirljivim i povlašćenim u odnosu na ostalu djecu. Nastavniku je potrebno dodijeliti status službenog lica, te da se napad na njega od strane roditelja i učenika tretira identično kao napad ili prijetnja policijskom službeniku. Odgovornost za ponašanje djece mora da se prebaci isključivo na teret roditelja, a ako roditelji nisu u stanju da utiču na ponašanje djece, u tom slučaju time treba da se pozabave socijalne i zdravstvene ustanove.
Istovremeno, budući da je u školama veoma teško sprovesti zabranu upotrebe mobilnih telefona, potrebno je u nastavni proces uvesti ometače mobilnog internet signala i zabraniti distribuciju lozinki školskog wi-fija. Takođe, svaka škola bi morala da posjeduje uređaj za detekciju popularnih ”bubica”, koje se masovno koriste za ispitne malverzacije.
Pored Instagrama, TikToka, Snepčeta i ostalih društvenih mreža i internet sadržaja, zainteresovati učenika koji već u osnovnoj školi, najčešće krivicom roditelja, postaje internet zavisnik praktički je nemoguće. Korišćenje interneta tokom predavanja u osnovnim i srednjim školama je jedan od najvećih uzroka nepažnje i nezainteresovanosti učenika za nastavni plan i program, pa se stoga takvoj praksi što hitnije mora stati u kraj. U takvoj situaciji nastavnik ostaje nemoćan, a kasnije za nezainteresovanost učenika, koja je direktna posljedica uticaja interneta i društvenih mreža, odgovornost krajnje neopravdano snosi upravo nastavnik.
Ovo su samo neki od prijedloga na koji način spriječiti neke od anomalija s kojima se suočavamo, a da li ćemo im stati u kraj zavisi isključivo od nas.
Obrazovni sistem je najbitniji stub društva i predstavlja svojevrsnu fabriku za proizvodnju uzornih i obrazovanih građana. Naš obrazovni sistem, zahvaljujući nekompetentnosti političkog vodstva i negativnoj selekciji kadrova, zapao je u tešku krizu i biće potrebne godine predanog rada da se on ponovo stavi na zdrave osnove. Stoga, što prije počnemo sa reformama prije ćemo početi ubirati plodove rada. Trenutno stanje nije optimistično.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu