Politički humor preplavio je male ekrane u Rusiji devedesetih godina, ali kada je Vladimir Putin naslijedio Borisa Jeljcina, sve se promijenilo.
Danas, kada su u ovoj zemlji mediji pod velikom kontrolom Kremlja i saveznika, nema mnogo prostora za satiru, osim ako ga vlada ne koristi za prebacivanje sopstvene krivice.
Kako je Rusija pretvorila kritike u šale
Ovakav način komunikacije Moskva je iskoristila kada su ih Britanci optužili da stoje iza napada na bivšeg špijuna Sergeja Skripalja i njegovu kćerku Juliju.
Ruski zvaničnici, kao i kulturni, od tada pokušavaju da englesku frazu „vrlo vjerovatno“ pretvore u izgovor pod kojim je Rusija kriva za sve, ali dokazi baš i nisu nešto pretjerano validni.
Iskoristili su brojne popularne ličnosti iz engleske književnosti, kao što su Herkul Poaro Agate Kristi i Šerlok Holms Artura Konana Dojla, kako bi ismijali britanske navode o učešću Rusije u trovanju koje Moskva smatra neosnovanim.
Roman Dobrokotov, čiji je istraživački sajt Insajder bio uključen u otkrivanje jednog od dvojice osumnjičenih za trovanje, Anatolija Čepiga, kaže da je takvo ismijavanje namijenjeno namjernom spuštanju nivoa diskusije.
Kako strategija funkcioniše
Oni ne mogu da odgovore ozbiljno i s poentom, tako da počinju da igraju. Ovo je pokušaj ismijavanja, svođenja svega ni na šta – izjavio je on u intervjuu za BBC, dodajući da uz političke spinove, tu taktiku koriste da posiju sumnju.
Posljedice su da mnogi na društvenim mrežama koji baš i ne prate politička dešavanja, imaju isti zaključak a to je da niko ne zna ša se zapravo dogodilo, ili bolje rečeno “niko nije svetac, istina ne postoji”, prenosi Blic.
Internet publika je ključna meta ove tehnike.
Hešteg – #IamFromGRUToo (#ЯtožeIzGRU in Russian) smatra se da je inspirisan pokretom #MeToo. Tviteraši koji podržavaju Moskvu pravili su šale na račun optužbi Velike Britanije protiv ruske vojne obavještajne agencije GRU (sada GU).
U jednom lažnom oglasu za posao bilo je navedeno da GRU traži „radnike za odjeljenje za sajber napade, hemijsko oružje i jedinicu za miješanje u izbore.“
– Nema potrebe za prijavljivanjem – naći ćemo vas sami, piše u oglasu.
Ben Nimo, istraživač Atlantskog savjeta o dezinformisanosti u Rusiji, kaže za BBC da su Rusi kreiranjem mimova samo širili dezinformacije.
Zašto Putin nema granice
Korišćenje humora za uticaj u kampanjama u Rusiji je relativno novija pojava. Kada je Vladimir Putin došao na vlast 2000. godine, jedna od prvih žrtava bila je popularna televizijska satirična emisija Kukli, koja je početkom 2000-ih ismijavala Putina. Međutim, po njegovom dolasku na vlast ona je ukinuta.
Ono što državi ide u korist jeste činjenica da je građanima Rusije televizija glavni izvor informisanja za većinu Rusa, a u TV programima se široko izbjegava ismijvanje Putina.
Većina humorističkih programa na ruskoj državnoj televiziji danas gotovo da ni ne obrađuje političke teme ili ako i radi, ona je onda usmjerena prema inostranim protivnicima Kremlja.
Kao najbolji primjer navedenog može se uzeti jedna od najgledanijih emisija, KVN.
Naime, oni su prošle godine u svom šou, inspirisani samitom G20 prikazali Putina kao sportistu, vještog džudistu koji uspijeva da nadmaši svoje zapadne kolege.
– Donijeli su humor na scenu – izjavio je Peter Pomerančev koji je i sam radio kao producent na ruskoj televiziji.
Iz svega navedenog može se zaključiti da je Kremlj naučio na svojim greškama, i da je humor koji je izazivao prijetnju prethodnim političarima, danas modernoj Rusiji velika prednost.
(BBC.co.uk, Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu