On gotovo svakodnevno dijeli sjajna zapažanja koja lako mogu da vam promijene ugao gledanja ili pomognu da donesete neku odluku, a neki njegovi statusi “žive” i mjesecima, pa i godinama nakon što ih objavi.
Dr Vladimir Đurić nedavno se osvrnuo na to koliko poražavajuće mogu biti batine za djecu, te kako ponekad ostavljaju trajne ožiljke na duši. Kada vam sljedeći put dođe da udarite svoje dijete, sjetite se sljedećih redova i istine koja se ne može poreći.
– Ako nam je potpuno nezamislivo da uopšte i pomislimo, a kamoli da kažemo, ili ne daj Bože zaista i uradimo, sljedeće: “Pretukao sam ženu zato što je neposlušna, zato što neće da radi ono što ja mislim da treba, i zato što me je potpuno dovela do ludila…” Zašto bi onda to bilo u redu ako umjesto žene kao žrtve nasilja ubacimo dijete? Zato što je manje i slabije? Zato što ne može da se brani? Zato što ne može da nas prijavi? Zato što ne može da ode od nas? Zato što mu je kao vazduh potrebna ljubav od nas, pa će se stalno vraćati po još, iako mu mi umjesto toga nanosimo nezamislivu bol – objasnio je doktor, piše Žena Blic.
Dodao je da je nasilje apsolutno nedopustivo u bilo kom obliku… A pogotovo prema djeci.
– Ne postoji nijedno jedino opravdanje za to. Pustite stare priče… Oko 30 odsto “normalnih” roditeljstava nekada su bila takva da je socijalna služba trebala momentalno da reaguje i da spase tu djecu od nasilja i ostalih užasa koja su se podrazumijevale “jer svi to tako rade”. Ne pitajte kako mi psihijatri to znamo… Da nema roditelja ne bi bilo ni psihoterapije – rekao je dr Đurić.
Napominje da djeca koja su dobijala batine i postala dobri i normalni i uspješni ljudi su to uspjela uprkos batinama, a ne zbog njih.
– Tako da – djeca su samo djeca… Previše energije, potreba, nemira i emocija, a nedovoljno zreli i razvijeni mehanizmi koji bi to sve zauzdali, razumjeli i obradili. Zato smo im i potrebni mi odrasli kao regulativni i smirujući faktor, a ne kao neko ko nanosi bol. Zamislite da dođete kod prijatelja zato što ste uznemireni, plačete, bojite se i ne možete da se smirite, a on vas prebije… Kako bi vam bilo? Koliko bi vam to pomoglo? – upitao je dr Đurić, pa dodao:
– Ako su djeca zaista nesnosno nemirna, treba ih liječiti… Ili treba da se liječimo mi ukoliko više nemamo strpljenja i živaca… Ili postoji hiljadu boljih načina vaspitavanja… A pogotovo onaj stari i iskonski koji postulira da “djeca ne slušaju, već imitiraju”. I da će se uvijek mnogo više postići sa ljubavlju, saosjećanjem, razumijevanjem, podrškom i jasnim granicama, no sa batinama. Dobrodošla Ljubavi… Pogotovo prema onima kojima je zaista najpotrebnija. Nema boljeg ulaganja od tog, ni za njih sada, ni za sve nas malo kasnije – zaključio je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu