U dijelu Srbije koji naseljavaju Vlasi, postoji jedan običaj kojim se tragično nastradaloj osobi omogućava da makar godinu dana “bude u braku”, odnosno, roditelji i prijatelji mu pripremaju “crnu svadbu”.
Jedan od rijetkih koji je pored porodice i prijatelja preminulog, imao priliku da prisustvuje ovom običaju koji se sporodično održava, još od vremena kada su Rimljani vladali, bio je i Aleksandar Repedžić, etnolog.
Naime, on je 2004. godine, nakon upisa na Filozofskom fakultetu na odjeljenju za etnologiju i antropologiju, kao saradnik Muzeja u Majdanpeku imao priliku da prisustvuje događaju raskidanja crne svadbe koja se odigravala u mjestu Rašanac.
No, krenimo radom – šta je crna svadba?
– Kada neko umre mlad, bilo da je muško ili žensko, ukoliko su nevjenčani, a desi se da nastradaju, onda se, u zavisnosti od porodice do porodice, praktikuje običaj crne svadbe. Obično je vezan za područje Petrovca na Mlavi i Rabrova, Običaj se dešava jako dugo, ali i jako rijetko u praksi danas. Prije 2004. kada sam zabilježio taj događaj, kao saradnik muzeja u Majdanpeku zajedno sa muzejom u Požarevcu, crna svadba se posljednji put odigrala 1991. godine. Tako da je jako rijetko da neko održi taj običaj za svoje najmilije – započinje Repedžić priču za Blic.
Mladić koji je tragično nastradao u Borskom jezeru, “javio se” baki u snu, gdje je ona vidjela njegovu svadbu. Tada je porodica odlučila da mu napravi svadbu i na ovom, zemaljskom svijetu. Takođe, porodica je ta koja odlučuje da li će praviti crnu svadbu ili neće.
– U ovom slučaju, baka ga je sanjala, ali ukoliko se porodica odluči da odradi tako nešto, ona će održati taj običaj, Tu nema pravog čina vjenčanja, ne postoji sam čin, jer ne može djevojka stvarno da se vjenča za tu osobu. To se uglavnom desi nakon sahrane, nađu djevojku ili momka, dogovore se, i kad se prihvati ta obaveza, neko se obavezuje da godinu dana nema seksualne odnose, da se ne zaljubi, da ne ulazi u vezu. Ona je fiktivno njegova žena ili muž u zavisnosti od pola pokojnika. Sve do raskida od crne svadbe ili tačnije, godinu dana od smrti, kada se priređuje daća, odnosno, pomana. Tada se dešava raskid crne svadbe. Okite se svatovi, kola i ide se na groblje – objašnjava nam etnolog Repedžić.
Običaj koji se kod pravoslavaca pojavljuje kao daća ili pomen, u vlaškom kraju, sa malo drugačijim obredima, naziva se pomana, te nam sagovornik Blica otkriva kako sam čin crne svadbe, izgleda upravo kao pomana.
– To izgleda kao svaka pomana u vlaškom kraju. Uz taj jedan dio, gdje se ide sa pratnjom, do centra sela, pa se onda ona vraća do groblja, gdje se lomi okićeni barjak na kojem se nalazi njegova slika, godina rođenja i datum smrti. Ništa spektakularno se ne dešava, ali prisutna je muzika, prisutni su ljudi i sve poprima drugačiji oblik. Oni su to priredili tako da podsjeća na svadbu – otkriva Aleksandar.
Kada se nađe partener za pokojnika, on se obavezuje na celibat i ne ulaženje u emotivne veze u trajanju sve do obilježavanja godinu dana od smrti. Nakon toga, kroz niz obreda, crna svadba se raskida nakon odigranog kola u kući pokojnika. Etnolog Repedžić pojasnio nam je crnu svadbu i raskid iste kroz primjer kojem je i sam prisustvovao.
– Mlada je sve vrijeme u svojoj kući, s tim što tog dana je daruju stvarima koje su namijenili za nju. To su košulje, majice, sve što želi ona da nosi. Naravno, dobija i ono što je pripremljeno za pomanu, obredne hljebove, svijeću. Dakle, ona je sve vrijeme kod svoje kuće, sa svojom porodicom, nema nikakvu obavezu da bude sa njegovom porodicom, ona je samo prihvatila obavezu i ništa specijalno se ne dešava u tih godinu dana, samo taj posljednji dan kada se raskida Crna svadba i to je to. Uz sve vlaške običaje, gdje se namijenjuje odjeća za pokojnika, gdje se pušta voda da ima on na onom svetu za svakodnevne potrebe. Onda se pristupa tom dijelu gdje oni izlaze na groblje, mladi uglavnom, i tu se ritualno lomi taj barjak koji se ostavlja na grobu. Onda se odlazi kući, postavlja se sto, namijenjuje se za dušu. Prije nego što se namijeni samo jelo, odigra se kolo, namijeni se, okadi i kada se kolo završi, kaže se da se završila crna svadba. Onda ona može da se zaljubi, da ima seksualne odnose, da stupi u vezu- otkriva nam on.
Iza crne svadbe kojoj je prisustvovao, krila se tužna životna priča. Naime, mladić koji je nastradao i kojem se organizovao ovaj drevni vlaški običaj, bio je usvojeno dijete, koga su roditelji, baka i deka, odgajali kao svoje najrođenije i najmilije.
– Momak čiju sam “Crnu svadbu” fotografisao, njegova je bila priređena kao imitacija svadbe. On je mlad nastradao i nisu imali nikoga, čak su i njega usvojili, nije bilo nasljednika imanja. Bilo je mnogo emotivno, oni su ga voljeli kao unuka – otkriva nam on.
Obećanje koje je dala, mladićeva najbolja drugarica je ispunila. Bila mu je vjerna godinu dana.
– Djevojka sa te svadbe nije imala ništa tih godinu dana. Naime, tadašnja djevojka mladića, nije htjela da prihvati taj čin, već je to uradila njegova najbolja drugarica. Nije imala dečka i rekla je “biću ja”. Ona je samo imitirala i sve ostalo – ispričao nam je.
Prije devedesetih godina prošlog vjeka, svadbi su prisustvovali i popovi Srpske pravoslavne crkve. Međutim, sredinom posljednje decenije dvadesetog vijeka, crkva je pormijenila svoj stav i običaji Vlaha su morali da se modifikuju.
– Od devedesetih do danas se mnogo toga promijenilo. Ranije su i popovi dolazili, bila je prisutna i rajka svijeća, pošto prema vjerovanja Vlaha, onaj svijet je bez vode, bez svjetla, i onda se priprema i pali se do 40 dana da bi on imao svjetlosti. Popovi su ranije dolazili, bio je običaj da ona prenoći u crkvi, da bude osveštana. Danas SPC to zabranjuje, tačnije, postoji zabrana još od devedesetih godina. SPC Ddosta utiče na vlaške običaje, pa se oni modifikuju u skladu s tim – otkriva nam on.
Kako je rekao, pregledom komentara ispod njegove priče za jedan hrvatski portal, utvrdio je da se na tlu te države isto primijenjuje sličan obred. Kako kaže, preko literature, poznato je da je isti datira još od postojanja rimskog carstva.
-Upravo sam analizirao komentare ispod jednog teksta na hrvatskom portalu. Javili su se ljudi koji su naveli kako se isti običaji dešavaju u Hrvatskoj. Kod njih se mlada čak i oblači u vjenčanicu. Ono što ja znam prema literaturi, sličan običaj je postojao u startom rimu. Vlasi su tu gdje jesmo vijekovima i sigurno je da se dešavalo i ranije. Koliko znam, običaj nije nepoznat, nije novo i dešavalo se i ranije, ali sve je na porodici da kaže da li će se crna svadba održati ili ne-kaže na kraju razgovora za Blic etnolog Aleksandar Repedžić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu