Sin Nikola svakog dana pomisli koliko bi se otac radovao unuki koja će uskoro doći na svijet, Marku zasuze oči što djeda nije ispratio Despota u školu u septembru, ali najteže je Slavici koja kad svi odu na svoju stranu ostane sama.
– Ona je hrabra i ponosna žena, ali nju najbolje pročita sin Marko. On osjeti kad majka kreće da tone u tugu i uvijek priskoči da je izvuče. Trudi se da je nasmije, da je zagrljajem utješi i smiri – ispričao je za Svijet izvor blizak Rokvićima.
Udovica Marinka Rokvića poslije njegove smrti vratila se pisanju u kojem je pronašla neki vid utjehe, a njeni blogovi imaju mnogo čitalaca. Žene koje je zadesila ista situacija obožavaju njene tekstove pa joj nerijetko traže savjete kako da prevaziđu bol i tugu, a Slavica je u jednom blogu napisala.
– Pod teretom tuge i bola postoje samo dva izbora. Plivati ili tonuti… Sve je na nama. Čitavog života vodimo borbu sa sobom, a ova borba nas mijenja… Onda dopustiš novim radostima, u mom slučaju radosti moje djece i unučića, da oboje život u najlepše boje i tog trenutka se dešava apsurd,više se ne boriš protiv tuge, čak je zavoliš… Svi mi koji smo nekog izgubili dopustimo novim životnim radostima bez griže savesti da prostruje dušom, da dotaknu skrivenu tugu. Izoštrimo čula i osjetimo ih da su tu sa nama, da nigdje od nas nisu otišli jer to što je nekad bilo nešto, ne može da postane ništa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu