Hiljade ljekara, medicinskih sestara, zdravstvenih radnika, u tišini vode bitku protiv epidemije. Nećemo ih vidjeti na televiziji. Ne znamo njihova imena. Nemamo pojma sa čim se sve suočavaju iz minuta u minut u svom teškom i plemenitom poslu, koji se ne može raditi od kuće.
Jedan je ljekar Univerzitetskog kliničkog centra RS zaražen korona virusom. Svi ostali medicinari su u manjem ili većem riziku da se to i njima dogodi. Svjesni su da im opasnost prijeti, koliko god se čuvali i štitili. Jedina potpuno sigurna zaštita za njih bi bila da se distanciraju od pacijenata. A oni to ne mogu, jer to bi značilo da se odriču svog poziva, svoje profesionalne i ljudske dužnosti.
Vrijednost zdravstvenih radnika i radnica cijenjena je kao nikada do sada – poručio je nedavno, iz prazne zgrade UN-a u Kopehagenu, Hans Henri Kluge, direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu.
Evopa već odavno sa terasa virusom opkoljenih stanova svake večeri aplaudira medicinarima. Odnedavno to činimo i mi. Danas im aplaudiramo, a šta će biti sutra, kad korona utihne?
Hoćmo li, brzinom svjetlosti, zaboraviti da nas iz nevolje mogu izvući samo najbolji, najpametniji, najnesebičniji, najprofesionalniji među nama? I da, pokazalo je doba korone, imamo mnogo takvih, ali da takve niko ne zarezuje. Ne radi se samo o medicinarima, važi to i za druge profesije, ali medicinari su sada, ratnički rečeno, na prvoj liniji fronta.
Tamo gdje je najteže, gdje se vodi glavna bitka u RS, na Klinici za infektivne bolesti UKC RS, sa epidemojom se bori, slovom i brojem, 80 medicinara. Ej, ne 80.000, nego 80! Hoćemo li im se, kad sve ovo prođe, odužiti kako dolikuje? I njima i drugima koji nam ovih dana predano služe? Ili ćemo podanički, kukavički, saviti šiju i pustiti da nas opet uzjašu bahati, bezobzirni i lijeni uhljebi, koji će biti u top formi, jer se ovih dana, hvala na pitanju, nisu “vrući napili vode”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu