Kako kvalitetno provoditi vrijeme u izolaciji i postići da djeca iz svega toga izađu bez traume i razvojnih problema?
Na pitanja koja muče mnoge roditelje, odgovore je, gostujući na televiziji Aldžazira Balkans, ponudio dr Ranko Rajović, autor NTC škole učenja, član Mense i stručnjak za razvoj inteligencije kod djece.
Izdvajamo pet ključnih pitanja i odgovora, koja mogu riješiti mnoge dileme.
Treba li djeci reći istinu o epidemiji korona virusa i opasnostima koje nam prijete?
Da, djeci treba reći istinu, ali na odgovarajući način.
Djeca i sama saznaju neke informacije, ali ne saznaju sve, pa ako znaju prvu, drugu, treću i sedmu informaciju, a ne znaju četvrtu, petu i šestu, djeca to mogu pogrešno povezati.
Ne možemo djeci govoriti “nije to ništa”, a djeca vide da su roditelji zabrinuti.
Moramo im reći “to je virus, to je bolest, situacija je ozbiljna, ali neće nam se ništa loše desiti, ako se budemo pridržavali pravila”.
Djeci treba objasniti zašto ne mogu da se viđaju sa bakom i zašto nakon izlaska u park ne smiju dirati rukama lice.
I što je najvažnije, roditelji ne smiju da paniče, moraju biti staloženi, da bi se djeca osjećala sigurno.
Takođe ne treba po cijeli dan samo gledati i slušati vijesti, jer će i djeca tako slušati uznemirujuće informacije. Sa svojom djecom treba da gledate i dječje filmove i komedije i da se igrate.
Da li će boravak u izolaciji ostaviti posljedice po dijete?
I to u velikoj mjeri zavisi od roditelja. Djeca će ovo vrijeme pamtiti godinama, od roditelja zavisi po čemu će ga pamtiti.
Dva su velika izazova pred djecom i roditeljima. Prvo, djeci je dosadno i drugo djeca se ne kreću, što može loše uticati na njihov razvoj, ne samo fizički, nego i kognitivni.
Mnogi roditeli rade od kuće, pa i djeca moraju, dok su u stanu, imati svoje obaveze.
Školarci treba da ozbiljno prate onlajn nastavu i roditelji treba da im pomognu da savladaju školsko gradivo, a najbolje je da to čine kroz igru, koja podstiče razmišljanje.
Maloj djeci treba napraviti “poligone” za kretanje po stanu, kako bi bila aktivna na pravi način. Dovoljno je, recimo, da stavite ispod tepiha lego kockice, i tako im napravite “prepreke” preko kojih će ona hodati bosa ili u čarapicama.
Koliko vremena djeca treba da provode igrajući video igrice ili gledajući TV?
Za te aktivnosti dovoljno je oko sat vremena dnevno.
Ostalo vrijeme djeca treba da provode družeći se sa roditeljima, braćom i sestrama, ili, ako su u pitanju starija djeca, ispunjavajući školske obaveze.
Kako omogućiti djeci da, ipak, imaju socijalne kontakte, iako su u izolaciji?
Neposredni kontakt je nezamjenjiv, ali može djeci odrediti vrijeme tokom kojeg će preko društvenih mreža razgovarati sa drugom djecom.
Mogu i osmisliti igre, koje će igrati dok se na taj način druže, kao što je, na primjer, smišljanje novih riječi, koje ne postoje u uobičajenom jeziku.
Maloj djeci je, ipak, najbitnije da se druže s roditeljima i ona ovo vrijeme izolacije mogu doživjeti kao pravu blagodet, jer su roditelji stalno sa njima.
Kako kvalitetno provoditi vrijeme sa svojom djecom?
I to zavisi od uzrasta djeteta, ali vrijeme treba provoditi u igrama, kroz koje djeca razmišljaju. Sa manjom djecom možete igrati “ne ljuti se čovječe”, sa onom malo starijoj “jamb”, ili igre sa kartama.
Za stariju djecu je jako korisno da igraju šah, jer šah je idealan za vježbanje “duboke pažnje”. To djeci danas nedostaje, djeca danas imaju hiperpažnju koja je rasuta na milion različitih informacija.
Djeca sve te informacije primaju površno, ali im nedostaje duboka pažnja, koncentracija i usredsređenost.
Kada su u pitanju mala, predškolska djeca, njih treba najmanje jednom do dva puta dnevno uzeti u krilo i po pola sata im čitati slikovnice, ali na pravi način.
Ako djetetu čitate slikovnicu u stilu, ovo je pas, on kaže “av av”, a ovo je maca i ona kaže “mijau” i stalno im to ponavljate, njima će to biti dosadno.
Morate biti kreativni i stalno smišljati nove situacije kroz koje prolaze pas i maca iz slikovnice. Pa im tako čitajte, na primjer: pas se izgubio u šumi, ali ga je maca spasla i odvela na farmu.
Drugi dan priču o psu i maci nastavite na novi način. A kad vas dijete pita, “pa zar to nije pas koji se izgubio u šumi, pa ga maca spasila”, recite im “to je bilo juče, danas im se dešava nešto drugo”.
Tako ćete kod djece podstaći radoznalost i razmišljanje, a kada dijete razmišlja, nikad mu ne može biti dosadno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu