“Srećan vam Uskrs, Vaskrs i Bajram. Zaboravite razlike i brige, bog vas sve voli i poručuje vam da vrijedite!”
Ovim je riječima Miroslav Subašić, predsjednik „Mozaika prijateljstva“ i osnivač javne kuhinje “Obrok ljubavi”, pozdravio svoje goste na prazničnom ručku upriličenom prošle nedjelje, na katolički Uskrs. A gostiju je bilo prilično, više od 300 ljudi.
Kalendar
Svečani ručak, uz istu čestitku, uslijediće, kaže, i na pravoslavni Vaskrs, ali i 2. maja, kada će se ovdje slaviti veliki muslimanski praznik, Ramazanski bajram.
Kalendar je tako namjestio da su se ove godine tri najveća vjerska praznika šćućurila jedan do drugog, u razmaku od samo 15 dana.
A u tom periodu pada i 1. maj, Međunarodni praznik rada, takođe važan za korisnike javne kuhinje.
Jer, suprotno uvriježenim stereotipima, većina onih koji sebi ne mogu priuštiti pristojan obrok nisu neki besposličari. Oni su, najčešće, ili radnici koji su ostali bez posla, ili penzioneri koji su cijeli život pošteno radili, pa sada, s minimalnim penzijicama, tavore u bijedi.
– Ti su ljudi društveno isključeni, zanemareni, gurnuti na marginu i zato su im praznični ručkovi bitni, ne samo zbog bogate trpeze, nego i zbog druženja i poštovanja koje im ukazujemo – kaže Miroslav za Srpskainfo.
Suza
I kad god on održi neki od svojih kratkih govora, sa porukom, „vi vrijedite, mi vas volimo“, mnogim ljudima, koji su u životu svašta preturili preko glave, zaiskri suza u oku.
Ali, suza je samo trenutak. Još prije nego što osoblje „Mozaika“ pred njih iznese supu i sarmu, u javnoj kuhinji se zaori pesma. A onda stare Banjalučanke, koje su specijalno za ovu priliku iz ormara izvadile najljepše komade odjeće, a neke se čak i našminkale, ustanu da igraju.
Slučajni prolaznik bi pomislio da takve žurke ne može biti bez alkohola. Ali, alkohol je ovdje strogo zabranjen.
– Na prazničnim ručkovima ima svega. Iznesemo po sedam, osam jela, plus salate, pite i razne kolače i sokove. Svega, dakle, ima, ali alkohola ne. Ne treba njima alkohol da bi se veselili. Dovoljna je lijepa riječ i dobro društvo – kaže Miroslav.
Svakog dana u kuhinji „Mozaika“ se spremi i podijeli oko 700 obroka, koje korisnici, u plastičnim kanticama, odnesu kući.
O praznicima je hrana bogatija, a i posla je mnogo više. Eto, računa se da će ovih dana, za tri praznika, biti spremljeno i posluženo oko 1.500 menija.
– Većina naših korisnika će doći i za Uskrs i za Vaskrs i za Bajram. Tako i treba. Nekada su se stidjeli da dođu na ručak za vjerski praznik, ako nisu te vjeroispovjesti, bojali su se da će ih neko prozvati zbog toga. Ali, uspjeli smo da ih uvjerimo da su uvijek svi dobrodošli, jer svi smo u istoj koži – kaže Miroslav za Srpskainfo.
Smisao praznika
I dodaje da smisao praznika i jeste u tome – da se ljudi druže i vesele, da vole svoje, a poštuju svetkovine svojih bližnjih.
Za prave vjernike i sve dobre ljude, smisao praznika i jeste da u kuću primiš i počastiš onog ko ti ne može uzvratiti gostoprimstvo, bez obzira na to ko je i odakle je.
– Bog ne dijeli ljude, podjele su rabota ljudi, i to onih ljudi koji nisu naročito dobri – veli Miroslav.
Tradiciju prazničnih ručkova u „Mozaiku“ su počeli na novu 2004. godinu. Kada su vidjeli koliko se korisnici raduju, uz novogodišnje, počeli su da spremaju i božićne, bajramske, uskršnje i vaskršnje svetkovine. A biće, najavljuju, toga još.
Kada su skontali koliko je njihovim gostima stalo do pjesme i igre, angažovali su živu muziku. Dovodili su, naravno, muzičare spremne da muziciraju gratis.
A onda su, uz pomoć donatora, kupili sopstveni razglas i sada na prazničnim ručkovima pjevaju – korisnici javne kuhinje.
– Pored obroka, koji je za praznike, naravno, poseban, njima je najviše stalo do pjesme. Kad zapjevaju stare hitove, oni se osjećaju kao da slave u svojoj kući – kaže Miroslav.
Kako sve postižu?
Ali, kako maloj ekipi iz „Mozaika prijateljstva“ sve to polazi za rukom? Prvo, mnogo i predano rade, jer svoj posao doživljavaju kao misiju.
Gotovo sve obroke u kuhinji spreme tri žene: Zora, Savka i Kristina. Pomažu im i volonteri, među kojima ima i poznatih banjalučkih novinara, aktivista, umjetnika, političara.
Kad je gužva, kao recimo o prazničnim ručkovima, pridruži im se i ostalo osoblje „Mozaika“, inače angažovano na drugim poslovima.
– Kad je bio uskršnji ručak, na primjer, nas 30 je služilo goste, kao u najboljem restoranu. Naravno, prethodno je sve to valjalo pripremiti i skuvati, a poslije ručka raspremiti i oprati. Posao je to, ali nije nam teško kad vidimo kako su ljudi srećni – kaže Savka.
Među srećnicima, koji redovno uživaju u prazničnim ručkovima je i Banjalučanka Milica Baštinac.
– To je stvarno poseban doživljaj. Zaboravim sve probleme, osjećam se kao u dobra stara vremena. Hvala bogu da postoji neko ko u te dane, kad su svi sa svojim porodicama, misli i na nas – kaže Milica, koja je dugogodišnja korisnica javne kuhinje.
Milica na svečanim ručkovima ne igra i ne pjeva, nije taj tip. Ali, Stoja Milovanović jeste. Ona i zapjeva i zaigra, mada sa penzijom od 210 maraka, ili 105 evra, živi teško i čemerno.
– Praznici u „Mozaiku“ su meni jedini praznici i zato se veselim – veli Stoja za Srpskainfo.
Prihodi
Ali nije lako sve to organizovati ako se zna da je jedini siguran prihod „Mozaika prijateljstva“ godišnji grant Grada Banjaluka od 9.500 KM. A samo jedan obični, svakodnevni ručak za sve korisnike košta ih, po sadašnjim cijenama, oko 1.000 KM.
Za praznike, treba, naravno, mnogo više. Zato su i ove godine, uoči Uskrsa, Vaskrsa i Bajrama, pokrenuli akciju s porukom „Neka za praznike nijedan Banjalučanin ne ostane gladan“. Ni gladan, a ni sam. Pozvali su, dakle, sugrađane, da im pomognu.
– Nema malih donacija. Važna nam je svaka donacija, važna je solidarnost. Neko može da napravi pitu, neko kolač, neko može donijeti povrće iz svoje bašte, sve nam to znači – kaže Miroslav.
Jedan je političar, kaže, obećao da će za Vaskrs donijeti 10.000 jaja. I drugi su političari, privrednici, ali i obični ljudi, studenti, radnici, poklonili koliko su mogli.
I što je najvažnije, poručuju iz „Mozaika“, oni ne donose darove samo za svoje sunarodnike, nego za sve ljude iz javne kuhinje.
Eto, za pravoslavni Vaskrs će čuvena banjalučka ćevabdžinica „Kod Muje“ darovati ćevape.
Kad se traži stolica više
O prazničnim ručkovima u „Mozaiku“ je uvijek gužva, pa se dešava da moraju skidati vrata s prostorija kako bi svima napravili više mjesta.
– Za katolički Uskrs smo na pod stavljali manjerke, da ljudi sjednu, jer nije bilo dovoljno stolica. Morali smo da „izmislimo“ 70 dodatnih mjesta, nismo htjeli nikog da vratimo. Nije ljudima samo do toga da uzmu obrok i odu kući, ljudi hoće da se druže – kaže Miroslav Subašić.
Dušanić: Divan primjer istinske solidarnosti
„Mozaik prijateljstva“ je divan primjer istinske solidarnosti, koji treba širiti i podržavati, smatra Srđan Dušanić, profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci.
On ističe da je naročito značajno da se ta solidarnost iskazuje u vrijeme vjerskih praznika.
– U svakoj religiji ima divnih običaja koji promovišu altruizam, te to mogu biti stubovi širenja solidarnosti u društvu. Vjernike treba podsticati da što bolje upoznaju glavne principe vjerskih spisa, jer svi oni suštinski i pozivaju na istu stvar, a to je ljubav – kaže Dušanić.
(Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu