BiH ima i uspješnih privrednika i entuzijasta u nevladinom sektoru, akademskoj zajednici, čak i u politici, bar na lokalnom nivou. Ipak, svi ti resursi su rasuti i nepovezani, a rezultat je katastrofalan.
Ono što BiH nema, zove se društvena kohezija: posvećenost zajedničkim ciljevima i izgradnji zajednice zasnovane na socijalnoj pravdi i jednakim mogućnostima za sve građane.
Ali, kako to postići? I koliko boljem životu građana mogu doprinijeti privrednici, u saradnji sa javnim i civilnim sektorom?
Odgovor na ova pitanja pokušali su odgonetnuti univerzitetski profesori, predstavnici preduzeća, opština i udruženja privrednika na panel diskusiji „Socijalna kohezija u poslovanju SKUP“.
Pod pokroviteljstvom projekta „PRO Budućnost“ oni su se okupili u Tešnju, maloj opštini koja već godinama slovi kao „privredno čudo BiH“ i to usred poslovne zone „Bukva“, u kojoj je zaposleno 4.000 radnika.

U Tešnju je nezaposlenost gotovo iskorjenjena. U ovaj gradić na posao dolaze i radnici iz susjednih opština. Ali, da li je za dobar život dovoljno imati posao i redovnu platu? Društveno odgovorni privrednici znaju da nije.
– Mi ovdje imamo problem koji se zove: šta poslije četiri sata? Dakle, šta kada se završi radno vrijeme – kaže Semir Kantić, predsjednik Udruženja privrednika „Biznis centar Jelah – Tešanj“ i preduzetnik, koji, zajedno sa bratom i sestrom, vodi porodičnu firmu.
Kantić kaže da je Tešanj mala opština i da ne može imati svoje pozorište, koncertnu dvoranu i druge sadržaje za kvalitetno slobodno vreme, ali da taj cilj mogu postići zajedno sa susjednim Teslićem i Dobojem, sa kojima već odavno žive „kao jedan grad“.

Da bi unaprijedili život u svojoj zajednici, privrednici okupljeni u ovom udruženju, dodaje Kantić, spremni su da dio svog profita podijele sa sugrađanima, kojima je potrebna pomoć, ili da podrže održavanje koncerata i sportskih takmičenja.
– Ne pravimo od toga neku veliku priču, niti želimo medijsku pažnju. Jednostavno, sjednemo u kafanu i dogovorimo se – kaže Kantić.
Primjer socijano odovorne kompanije, koja doprinosi društvenoj koheziji, je i štamparija „DMP“ iz Doboja, koju je osnovalo Regionalno udruženje distrofičara. Većina zaposlenih u ovom malom preduzeću velikog srca su osobe sa invaliditetom.
U poplavi 2014. sva oprema u ovoj štampariji je uništena. Uz pomoć prijatelja ponovo su stali na noge.
Prošle godine zadesila ih je još jedna nevolja: osnivačica i direktorka štamparije Nada Stuhli, preminula je od posljedica korona virusa. Ni nakon tog udarca nisu poklekli.
Po zakonu, ovoj štampariji, kao i drugim preduzećima koje zapošljavaju osobe sa invaliditetom, javni sektor bi trebalo da povjeri bar 20 odsto svojih poslova. Neki to poštuju, većina ne.
Ekonomisti bi rekli: nema društvene sinergije, ili narodski kazano, svako gleda svoj interes.
Interes, odnosno profit, glavni je pokretač u biznisu, ali privrednici koji gledaju malo dalje od prekosutra znaju da je dugoročno isplativo dio profita podijeliti sa lokalnom zajednicom i tako obezbijediti bolje uslove za život: i svojim radnicima i komšiluku.

Znaju to i u kompaniji „Imako“ iz Usore, pa svojim novcem već godinama sufinasiraju rad javnog vrtića u ovoj maloj opštini. Ustvari, da nije bilo njih, pitanje je da li bi Usora danas imala vrtić.
– Bitno nam je da naši radnici i radnice znaju da su njihova djeca, dok su oni na poslu, zbrinuta na odgovoran i profesionalan način. Uz to smo, kao društveno odgovorna kompanija, željeli da damo svoj doprinos napretku našeg mjesta – kaže direktorka ove firme Karolina Pranjić.
Napredak i zadovoljstvo zaposlenih je ono što inspiriše i Senada Šantića, vlasnika i direktora IT kompanije „ZenDev“ sa sjedištem u Mostaru.
Ovaj mladi menadžer se proslavio kada je, prošle godine, sve svoje radnike počastio ljetovanjem u Alanji o trošku firme.

Ali, pravo iznenađenje njegove programere je dočekalo nakon povratka s ljetovanja: Šantić je odlučio da 50 odsto profita preduzeća podijeli zaposlenima.
– Briga o radnicima je osnovna misija naše kompanije, ali takav pristup u IT industriji je neophodan, ne samo u smislu društveno odgovornog poslovanja, nego i iz ekonomskih razloga. Konkurencija je žestoka, da biste u svoj tim doveli najbolje profesionalce i zadržali ih, morate im ponuditi dobre uslove i ukazati im poverenje i poštovanje – kaže Šantić.
Svaki odgovoran poslodavac, dodaje on, treba da ima na umu, da su ljudi različiti i da vole različite izazove. A svaka kompanija je i dio zajednice u kojoj posluje.
– Kad zajednica ne funkcioniše, kad ne nudi uslove za kvalitetan život, onda ljudi odlaze, mi u BiH to najbolje znamo. Ali, ne treba mlade ljude ubjeđivati da ostanu u BiH, ili da se vrate ako su već otišli, iz nekih patriotskih razloga. Ako im pružimo priliku da se za dobar život i profesionalni napredak, neće ni pomišljati da odu – kaže Senad Šantić.

Moglo bi se reći da sve to govori i na osnovu sopstvenog iskustva, jer je odrastao i školovao se u Švedskoj, a potom karijeru započeo u SAD.
Ipak je odlućio da se vrati i da pokuša da u svom Mostaru izgradi preduzeće po principu: švedsko, a naše.
Sa kolegom i partnerom Nikolom Mirkovićem osnovao je konsultantsku firmu sa sjedištem u Mostaru, koja i danas ima poslovnu jedinicu u Geteborgu u Švedskoj.
– Ponudio sam zaposlenicima „ZenDeva“ u Mostaru da, ako žele, karijeru nastave u Geteborgu. Od njih 70, samo trojica su otišla u Švedsku – kaže Senad.
Za mlade u BiH ima samo jednu poruku: da budu preduzetni i da preuzmu inicijativu.
– Ako nemate prilika, sami ih stvarajte – poručio je Senad Šantić.
Anto Domazet, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ističe da da su ovakvi primjeri inspirativni. Dodaje da je u BiH, gde je država slaba i neefikasna, za društveni napredak naročito bitno da postoje društveno odgovorne kompanije, koje neće brinuti samo za svoj profit, nego i za stvaranje zajedničkih dobara, koja su temelj društvene kohezije.

– Ni biznismenima nije svejedno u kakavoj zajednici posluju. Nema biznisa, ako ljudi žive u siromaštvu, u mržnji i strahu. Samo ako živite u miru i u stabilnom društvu možete razmišlajti o tome da kupite veći stan, novi automobil, novi laptop – kaže Domazet.
Goran Balotić, docent na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, objašnjava zašto se društveno odgovorno poslovanje i doprinos društvenoj koheziji, dugoročno isplati.

– Firme koje zapošjavaju radnike oba pola, različite nacionalne i rasne pripadnosti i koje podržavaju projekte za zaštitu životne sredine i daju donacije, privlače kvalitetniju radnu snagu. Takve kompanije imaju i veći ugled kod potrošača, a tržišna vrijednost njihovih akcija raste – objašnjava Balotić.
Dakle, ne samo da je lijepo biti čestit i ugledan, nego se na tome može i – zaraditi.
Poslodavci kao uzor i inspiracija
Agencija SAD za međunarodni razvoj USAID spremna je da pomogne građanima BiH u izgradnji društva zadovoljnih građana, poručio je Piter Kronin, direktor ureda za demokratizaciju u USAID u BiH.
Istakaao je da je za postizanje tog cilja neophodna saradnja javnog, civilnog i biznis sektora.
– Preduzeća nisu samo poslodavci, nego i kreatori zajednice u kojoj posluju i oni treba da budu inspiracija i uzor drugima – rekao je Kronin.

Majda Behrem Stojanov, direktorka projekta „PRO Budućnost“, koji se provodi uz podršku USAID, istakla je da je, pogotovo u kriznim vremenima, važno raditi na društvenoj koheziji.
– „PRO Budućnost“ će podržati svaku ideju usmjerenu ka stvaranju društvene kohezije i socijalne pravde, jer je to tomelj za mir i prosperitet – istakla je ona.
Tešanj – mala opština velikih prilika
Da je saradnja lokalnih vlasti i poslovne zajednice, uz podršku nevladinog sektora, pravi recept za uspjeh, ubijeđen je i Suad Huskić, načelnik opštine Tešanj.

Ova mala opština ima više od 14.000 zaposlenih i u njoj posluju brojne domaće i inostrane firme. Među 100 najuspješnijih firmi u BiH, njih čak 23 su iz Tešnja.
– Mi sarađujemo sa susednim opštinama i gradovima, bez obzira na entitetske granice, slušamo šta nam savjetuju stručnjaci i trudimo se da ponudimo najbolje uslove za poslovanje. Tako ssvi zajedno nastojimo da građani budu zadovoljni – kaže Huskić.
(Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu