Darko Kostić i Ivana Podraščić upoznali su se u junu 2014. godine preko zajedničke prijateljice S. S, za koju se sumnjalo da je bila u vezi sa Kostićem. Ta djevojčica, koja je Ivanu upoznala dvije godine ranije i sa kojom je bila veoma bliska, javila je Kostiću da ju je Ivana pozvala na telefon i rekla da želi da okonča svoj život skokom sa mosta. Kako je navedeno u presudi, to nije bio prvi krik u pomoć male Ivane. I ranije se žalila prijateljici da su je majka i sestra tukle.
Duboko nesrećno dijete imalo je probleme i u školi. Đaci su joj se rugali jer je imala pocijepane patike. Ivanin otac svjedočio je da je Ivani govoreno da “kvari prosjek” odjeljenju, te da u školi nema prijatelje. Ivanina majka rekla je da je S. S. “veoma pametna djevojčica” i da laže da je nasrtala na kćerku.
Nakon što su je odgovorili od samoubistva, Darko i S. S. su sa Ivanom prošetali gradom i smirili je. Tokom juna i jula, Ivana i Darko su se nekoliko puta vidjeli – nekad u društvu S. S, nekada nasamo.
S. S. i Kostić mnogo puta su se svađali – posljednji put je S. S. od njega pobjegla kada ju je u kući u kojoj ju je kasnije ubio, vezao, ošamario i prijetio joj ašovom kojim ju je naknadno zaista ubio.
Kasna prijava nestanka otežala potraguIvani pomoći nije bilo – porodica je danima nije tražila. Njen nestanak prijavljen je tek 9. avgusta. Porodica za nju isprva nije bila zabrinuta i tvrdili su da je Ivana često bježala od kuće i da zato nisu nikog alarmirali. Zbog kasne prijave nestanka, policija je nedjeljama tragala za djevojčicom.
Prema iskazu koji je prvobitno dao policiji, Kostić je rekao da mu se Ivana javila “da cirkaju”. Sačekao ju je na okretnici autobusa koji saobraća na liniji 56 i odveo je kući. Isprva je rekao da ju je tamo silovao, što je kasnije negirao, a na sudu nije dokazano da li se seksualni napad dogodio.
Ivana je, prema navodima ubice, koji je pokušao sramno da opravda jezivi zločin, nakon odlaska u njegovu kuću počela da ga udara, Kostić je tvrdio da je pokušao da je smiri, ali nije uspio, pa ju je udario ašovom u glavu?! Poslije toga je, navodno, pokušao da je oživi, dozivao ju je, ali uzalud. Otišao je do prodavnice, a kada se vratio Ivana je ležala u lokvi krvi. Uvio je njeno tijelo u ćebe, odnio je do potoka, pobacao sunđere preko nje i otišao.
Kasnije je iskaz promijenio, rekao da nije ni u kakvoj vezi sa zločinom i da je priznao krivicu jer su ga u policiji na to primorali, piše Telegraf.
Misteriju riješila jedna ženaUbistvo male Ivane možda nikada ne bi bilo riješeno, s obzirom na to da je njeno tijelo bilo sakriveno u šumi, da djevojka K. K, koja je supruga Kostićevog rođaka, nije prijavila policiji da ju je silovao u kući na Petlovom brdu. U tom trenutku, za Ivanom se uveliko bezuspješno tragalo. Kada je K. K. odvela policiju do Kostićeve kuće, uslijedilo je hapšenje i pronalazak Ivaninog tijela.
Ono što je bilo ključno da bi Kostić završio “pod ključem” bili su dokazi koji su forenzičari pronašli. Tijelo djevojčice pronađeno je u šumarku, na oko osam metara od kuće, u fazi raspadanja. Tijelo je identifikovano upoređivanjem Ivanine DNK sa DNK njene sestre. Bila je umotana u tepih i dva ćebeta. Ruke su joj bile vezane pertlom.
Veštačenje povreda koje je devojčica zadobila potvrdilo je scenario ubistva. Ivana je udarena tupim, metalnim predmetom u potiljak. Odmah nakon toga pala je licem ka zemlji. Kostić je zatim stao iznad nje i udario je još dvaput – još jednom u potiljak i jednom u vilicu. Ašov je pronađen u kući, između ormara i kreveta.
Uprkos tome, Kostić je pred sudom ostao pri promenjenom iskazu i tvrdio da je nevin. Nije pokazao trunku kajanja.
Kostić je osuđen 29. jula 2016. godine na 40 godina zatvora, ali se iza rešetaka nalazi od 2. oktobra 2014. godine, kada mu je određen pritvor.
Dvoje veštaka koji su se bavili psihičkom analizom Kostića konstatovali su da nije u pitanju duševno zaostala ili obolela osoba.
Utvrđeno je da je Kostić shvatio svoje delo, ali da ipak ima disocijativni poremećaj ličnosti.
Taj poremećaj se ranije nazivao psihopatija ili sociopatija, nastaje u adolescentskom periodu, i nije ga moguće izlečiti.
Kostić je i pre ubistva Ivane imao debeo dosije.
Kao mlađi punoletnik osuđen je na sedam godina jer je zajedno sa jednim saučesnikom 1993. godine ubio staricu u Beogradu, a posle zločina urinirao po njoj.
Potom je osuđen za silovanje 2001. godine, na tri i po godine robije.
Nakon izdržavanja kazne, ponovo mu je izrečena zatvorska kazna, zbog novog silovanja koje je počinio. Osim silovanja i ubistva, “ležao” je i zbog pljački i razbojništava.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu