Na ulazu u pećinu brojni Tajlanđani su ostavljali prilog u obliku nakita i namirnica i izgovarali tihe molitve. Činili su to kako bi odobrovoljili duha za kog vjeruju da boravi u pećini i koga su dječaci naljutili pa ih je progutao.
Naime, u blizini pećine nalazi se kip mlade žene odjevene u tradicionalnu tuniku, a kraj njenih nogu nalaze se prilozi. To je Džao Me Non, mitska princeza čiji duh, vjeruju Tajlanđani, živi u pećini u kojoj su se zaglavili dječaci.
Legenda kaže kako se nekad davno Džao Me zaljubila u mladog konjušara. Kako njihova ljubav nije bila dozvoljena, zajedno su pobjegli, a princeza je ubrzo zatrudnila. U bjegu su naišli na pećinu koja im je postala privremeni dom, piše LA Times, prenosi Blic.rs.
Jednog jutra, kada je mladi konjušar otišao u potragu za hranom, pronašla ga je straža princezinog oca i ubila.
Čuvši kobnu vijest, Džao Me je probola stomak nožem i iskrvarila u pećini. Od tog trenutka, njen duh boravi u pećinama. Njena prolivena krv pretvorila se u vodu, a njeno tijelo je postala planina koja okružuje pećinu i liči na uspavanu ženu.
Neki vjeruju kako se nakon vjekovnog sna uspavana princeza probudila i zarobila dječake, pa ih nije pustila uprkos brojnim molitvama i prilozima.
Lokalni stanovnici smatraju kako je princeza željela ljudsku žrtvu i smrću jednog od spasilaca pripadnika Foka Samana Kunana je i dobila.
Tajlanđani vjeruju da je duh princeze želio krv ratnika, kao što su oni koji su nekada ubili njenog voljenog, vjeruju Tajlanđani.
Njegovom krvlju, smrt mladog konjušara je osvećena, a dječaci su uspešno spaseni, kaže ova strašna legenda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu