Gordanini recepti odavno su poznati i široj javnosti, a godinama unazad objavljivala ih je u časopisu „Blic žena“.
Obišla je mnoge zemlje i upoznala njihove kuhinje, ali svakom svom jelu daje okus Hercegovine. Uprkos vještini pripreme mnogih jela drugih nacionalnih kuhinja, stranice novina punili su samo recepti tipični za hercegovačko podneblje.
– Željela sam da naglasnim našu tradiciju i izvornost, jer naše podneblje nudi izobilje kvalitetnih namirnica, ali i nadaleko poznatih jela. Na novinskim stranicama bili su recepti za hercegovački presnac, kalju, sataraš, razljevak sa špinatom, jela od tikvica i patlidžana, ali i poslastice poput starinskog mramornog kolača i trebinjske pite s trešnjama. Ribu i plodove mora uvijek sam dekorisala namirnicama hercegovačkog krša – objašnjava Gordana.
Dodaje da je kod svakog objavljenog recepta vodila računa da budu jela tipična za njen kraj, a koja se i sada redovno spremaju u hercegovačkim domaćinstvima.
– Kuvanje porodično volimo. Mama mi je Srbijanka iz Kragujevca i odlično je kuvala, poput bake koja je bila nenadmašna. I tata je jako dobro kuvao, tako da je sve što se u našoj kući dešavalo počinjalo i završavalo u kuhinji – počinje Gordana svoju kulinarsku priču.Sjeća se da je kao djevojčica sa ocem redovno odlazila na zelenu pijacu, u mesare, prodavnice, a zatim pravo u kuhinju.
– I sada sam među prvim kupcima na trebinjskoj pijaci. Tamo sam svake subote kada je najviše ponude, ali i drugim danima rano ujutro. Meni je posjeta pijaci više od dobre kupovine; prosto uživam u spoju Mediterana i kontinenta na jednom mjestu, a podsjeća me i na djetinjstvo – objašnjava ona.Kaže da bilo gdje da ode posjetu pijaci ne propušta, a imala je priliku da vidi grčke, italijanske, mađarske, američke i pijace u Pragu, ali i tržnice u Beogradu i na crnogorskom i dubrovačkom primorju.
Mnogo doživljaja sa putovanja ova Trebinjka je prenijela u svoj grad i svoju kuhinju, a cilj njenog spajaja Hercegovine, Srbije i Mediterana u jednom tanjiru je da ukusnom hranom razveseli drage goste u svom domu.
– Servirala sam meksičke, dalmatinske, italijanske, kineske i razne druge kuhinje. Kuvanje mi je hobi, uživam da kombinujem recepte, svaki dan nešto pravim, volim domaću hranu i ništa ne serviram kupljeno. Kad uđem u kuhinju zaboravim sve oko sebe, ostavim sve probleme po strani. To je moja terapija koja traje satima. Kuvanje je proces koje se ne može raditi na brzinu i bez ljubavi – priča ona.
Prisjeća se kako su njeni prijatelji reagovali kada su probali škembiće ili tripice, koje je naučila praviti sa ocem.
– Moje prijateljice su se čudile kako to mogu jesti, a kad su probale poručile su da mislim na njih kad ih sljedeći put napravim. Intersantna su mi i kineska jela kao spoj slatkog, kiselog i ljutog, volim grčku salatu i musaku, ali od hercegovačkih jela ne biram, sve ih volim – kaže Gordana.
Ova Trebinjka za hranu veže i uspomene iz života.
– I danas sa sobom nosim miris krempita iz Kupara na dubrovačkom primorju, jer nigdje nisam bolje probala – ističe ona.
Kao fotograf posebno uživa da svako jelo koje pripremi i fotografiše, a želja joj je da pokrene i svoj restoran.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu