Ili Jelena Trivić zna nešto što niko drugi ne zna ili je njena odluka da donjim dijelom leđa zalupi vrata moguće saradnje sa svim dojučerašnjim prijateljima i saborcima iz opozicije zapanjujući primjer političkog samoubistva.
Mnogo se posljednjih dana, inače, spekuliše o tome ko stoji iza Trivićkinog Narodnog fronta, ko je novoj stranci obezbijedio novac, da li je od nekog iz Beograda dobila obećanje i podršku da će njenu partiju „izgurati“ sve do vrha.
Šta god da joj je obećano i sugerisano, Jelena Trivić, ipak, nije baš od juče u politici. Bolje od mnogih trebalo bi da zna da političke slike i prilike u Republici Srpskoj, šta god ko mislio, nisu baš često u skladu s željama iz Beograda.
Druga pjesma bi se pjevala da je Trivićevoj, nakon napuštanja PDP i formiranja nove partije, prišla armija poznatih, a nekompromitovanih ljudi, vrhunskih intelektualaca, dokazanih opozicionara iz stranaka s kojima je do juče jela iz istog kazana. S ekipom koja je preksinoć javnosti prikazana na Prvoj redovnoj skupštini Narodnog fronta, bez obzira na različita navijačka opredjeljenja, teško je očekivati pobjedu čak i nad stranačkom mašinerijom kakvu posjeduju uzdrmani SDS ili PDP, a kamoli nad mamutskom organizacijom u kakvu je izrastao SNSD.
“Okoštalu” vlast, koja je u posljednje dvije decenije istražila i usavršila sve mehanizme kako se pobjeđuje na izborima, čak i kada gube, nemoguće je poraziti bez apsolutnog jedinstva svih opozicionih snaga. Najbolji primjer je Crna Gora i višedecenijske muke koje su tamošnji opozicionari imali dok nisu srušili Mila Đukanovića. S ovakvom opozicijom, Dodik bi Đukanovićev rekord ostanka na vlasti mogao da sruši više nego ubjedljivo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu