Licemjerstvo, koje se ušuškalo čak i u nazivima partija, tiho svjedoči o tome kako je BiH zastala negdje na pola puta od komunizma ka demokratiji. Ni tamo, ni ovamo, nespremna za veće promjene, od prijašnjeg sistema uzima ono što je partijama drago, jednoumlje začinjeno iskrivljenim populizmom.
Put od druga do gospodina, doduše, zahtijeva mnogo vremena. Zahtijeva još više volje, koje, nažalost, i te kako nedostaje.
Usidrile se političke partije u svom komoditetu, ne mareći za živote građana. Demokratiju su, umjesto vladavine naroda, pretočili u vladavinu nad narodom, a višeumlju, koje je nasušno potrebno, pometoše svaki trag. Odgovornost za svoju neodgovornost obojiše populizmom.
Stručnjaci, upućeni u prijašnje i sadašnje prilike i neprilike, kažu da je stariji populizam imao bar nešto ljudsko u sebi. Praksa, kojoj svakodnevno nijemo svjedočimo, poručuje nam da sadašnji populizam ima ljudski lik, a ništa ljudsko u sebi.
Građani (p)ostadoše žrtve manipulacije, iz čega se iznova i iznova, baš poput feniksa, rađa i obnavlja jednoumlje, a istovremeno i tolerancija prema njemu.
Stručnjaci kažu, prijašnji sistem je građanima nudio bar više izvjesnosti. Praksa, nad kojom svakodnevno jadikujemo, a ništa ne činimo, pokazuje i dokazuje da nam je njegov sljedbenik donio pun kofer neizvjesnosti.
Živimo od danas do sutra, slušajući i pokoravajući se jednom umu, izlazeći na izbore za koje unaprijed znamo da neće iznjedriti promjene ni lika, ni djela, a iznova će, mada tiho, posvjedočiti, o nedostatku slobodne volje građana.
Uzimajući u obzir da svako vrijeme nosi svoje stihove, ovo današnje, koje preživljavamo u BiH, možemo opjevati na sljedeći način:
“Jednoumlje, mi ti se kunemo, populizam se širi na sve strane…”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu