Na vina i viski za samo godinu dana skršimo više od 30 miliona KM, dok kokosovih i brazilskih oraha, te ostalih orašastih plodova pojedemo 13 miliona, a egzotičnog voća 5,5 miliona KM.
Na dimljenu ribu i losos potrošimo više od dva miliona KM, kolika je i vrijednost uvezenog jastoga, rakova, škampi i kozica. Za godinu dana pojedemo i dagnji, sipe, hobotnica, lignji koje nas koštaju oko pet miliona KM, a tu je i 200 kilograma kavijara i njegove zamjene.
S druge strane, među onima koji za kavijar, jastoge i “gorgonzolu” najvjerovatnije nikad nisu ni čuli je skoro pola miliona nezaposlenih, koji polako gube pojam i šta to bejahu junetina ili svinjetina, pa čak i one najnekvalitetnije prerađevine od mesa.
U krajnje nezavidnoj poziciji je i oko 30.000 građana koji preživljavaju zahvaljujući jednom obroku iz javne kuhinje, a u tek nešto malo boljoj poziciji više od polovine radnika čije plate ne premašuju 650 KM.
Suma sumarum, u BiH svake večeri njen svaki šesti stanovnik zaspi gladan, a to je armija onih koji preživljavaju sa tri marke dnevno, od čega im, ma koliko “stezali kaiš”, nikako ne može da pretekne za kakvu-takvu večeru.
Žalosno je da u BiH, gdje svaki šesti stanovnik zaspi gladan, jedan sloj potroši desetine miliona maraka na namirnice koje su i u razvijenijim evropskim državama pravi luksuz. Ipak, tu se malo šta može popraviti. Oni koji su bogati biće to i u budućnosti, dok siromašni tonu sve dublje, mukotrpno radeći da obezbijede samo ono najosnovnije za preživljavanje – ističu u udruženjima potrošača.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu