Živjela je u Beogradu, išla na posao, a vikende je provodila sa prijateljima, međutim u jednom trenutku je bila na prekretnici i odlučila je da svoj život nastavi potpuno posvećena vjeri.
– Ja sam 2007. godine došla u manastir, tako što je manastir Oreškovica bio poznat po tome što je organizovao hodočasnička putovanja u svetu zemlju. Naime, otac Dušan je bio aktivan po organizaciji hodočasničkih putovanja i ja sam se jednostavno prijavila da putujem kao civilno lice. Živjela sam prije toga u Beogradu, radila sam u zdravstvu za kožne probleme i fizioterapije. Imala sam jako mnogo posla i bila sam preopterećena. Mnogo je bilo pregleda i pacijenata u toku jednog dana. Jednostavno, doživjela sam prezasićenje. Meni je bio potreban neki psihički odmor – rekla je gostujući na K1 televiziji.
Kako je otkrila imala je veliku želju da ode na hodočašće i dopadao joj se ritam bogosluženja.
– Čula sam da postoji jedan manastir u Homolju, kod Petrovca na Mlavi, u selu Ždrelu i da se taj manastir gradi. Ja sam sebi rekla da ću da radim i da zaradim, da ću skupiti pare i da ću otići na hodočašće petneaestak dana, da ću posjetiti sva ta sveta mjesta, da ću se pomoliti za sve svoje pacijente i da ću se vratiti nazad na posao. To je bio plan. Međutim, na tom putovanju sam bila oduševljena. Meni se sviđao ritam bogosluženja, stilovi i načini svih mogućih manastira, njihov život iznutra, aktivan život svetog grada Jerusalima gdje su ljudi mogli da budu ispunjeni noću – objasnila je.
Noćne liturgije u Jerusalimu su joj prijale i imala je potrebu da se moli za sve ljude koje je upoznala.
– Pošto sam ja noćna ptica, meni su prijale noćne liturgije u Hramu Vaskrsenje u Jerusalimu u ponoć. To je bila ispunjena cijela noć jednog grada. Meni se dopadao taj život grada Jerusalima. Mnogo me je ispunjavao. Ja sam imala potrebu da se pomolim za sve ljude koji su dolazili sa mnom u kontakt u toku jednog dana. Osećala sam ogromno zadovoljstvo. Toliko me je to povuklo. Svaki naredni dan me je ispunjavao, da sam ja već na polovini putovanja donijela odluka da ću da se zamonašim – otkriva monahinja manastira Oreškovica.
Osvrnula se i na svoje odrastanje u velikom gradu, ali nije mogla da oseti pravi duh vjere koji ju je ispunjavao.
– Ja sam bila mlada, bila sam dijete ovog grada. Vjerovatno vas zanima kako sam živjela u ovom gradu. To je duh. Osjećam se isto, samo sam u dubini same sebe osjetila da me u suštini više ispunjava bogosluženje kroz aktivan crkveni život koji ja nisam mogla toliko da doživim i osjetim u ovom gradu. Dok sam živjela u Beogradu, živela sam aktivno – kaže Mati Ekaterina Komnenić i dodaje:
– Izuzetno sam voljela da idem na liturgiju u Nikolajevsku ckrvu u Zemunu, onda da pretrčim sav kej, od crkve do Brankovog mosta i nazad. Onda sam odlazila na posao, poslije toga sam išla na Tašmajdan da plivam. Tu je već bilo 10 sati uveče, izlazila sam sa društvom, ali opet nisam bila ispunjena iznutra zato što sam bila energetski kapacitet, trebalo mi je više – rekla je ona.
Prava prekretnica je bila poseta Jerusalimu, a u manastir ju je pozvao otac Dušan.
– E, kad sam vidjela život u Jerusalimu, da tu ima kvalitetnih noćnih manastira, gdje može da se moli cijelu noć, mene je to povuklo jer smo mi poslije, kad je mene otac Dušan pozvao u manastir, krenuli tako da živimo. Ja sam imala 23 godine. Da sam imala mogućnosti da ranije spoznam svoj život, otišla bih kao dijete – kaže Mati Ekaterina Komnenić.
Gde je manastir?
Manastir Oreškovica nalazi se u braničevskoj eparhiji (petrovačko-mlavskom) kraju u Homoljskim planinama pored rječice Oreškovice, okružen planinskim vrhovima Sumrovcem i Vukanom.
Po narodnom predanju i istorijskim dokumentima koje imamo manastir je podigao car Lazar, a kroz istoriju više puta je rušen i iznova obnavljan. Ljekovit izvor kraj manastira po predanju je sazidao knez Lazar. Taj izvor se nalazio na sedamdesetak metara severno od stare manastirske crkve, prenosi Kurir.