Ovo se posebno odnosi na stranke i pojedince koji se deklarišu kao opozicija. Vladajućim, podrazumijeva se, nisu cilj nikakve promjene na izborima, što znači da im je cilj da zadrže vjernost u koaliciji i svoje birače koji su im, bar do sada, bili dovoljni za pobjedu.
Njihov strah je nešto sasvim drugo: da i pored svih božijih resursa pokažu neznanje, uljuljkanost, nesposobnost i predrasude o protivkandidatima, što bi ih odvelo u siguran poraz. A time i do naslovnih strana medija u regionu i šire.
Međutim, broj „sigurnih“ opozicionih birača nije dovoljan za trijumf njihovih kandidata, naročito ako se zna da, u odnosu na prošle opšte izbore, ne mogu da računaju na Doboj. Na preotimanje vladajućeg biračkog tijela ne smiju ni da pomisle. Šta im preostaje? Jednostavno je – osim da zadrže ono što imaju, ostaje im da dopru do takozvanih neopredijeljenih birača. Da ih ubijede da su vrijedni njihovog glasa, da nisu baš svi isti i, što je najvažnije, da su potpuno drugačiji od vlasti. Što bi neko mijenjao jedno loše drugim?
Neopredijeljeni birači (ne oni koji nikad ne glasaju, nego oni koji imaju želju da glasaju, ali…) najteža su vrsta. Oni vam gledaju krvna zrnca, pitaju vas za program, diplomu, zdravlje, ali i poštenje, gledaju koliko ste promijenili stranaka, da li mislite svojom ili stranačkom glavom. Ovi se ne pale na upaljače, kamo li na tribine i štandove. Ukratko, oni su biračko tijelo koje ne možete trajno da kupite, možete samo da na veresiju od četiri godine dobijete njihovo povjerenje.
Da li je opozicija u tome uspjela? Zbog opasnosti od uticaja na rezultat izbora, nećemo dati odgovor na ovo pitanje. Ali, niko vam ne brani da se osvrnete, da pogledate da li je oko vas sada manje onih koji tvrde da su „svi isti“ i da niko nije zaslužio njihov glas. Samo će vam se kazati.
Za kraj, ne varajte se da je iko siguran. Glasači su, prije svega, ljudi. U nedjelju najavljuju kišu. Onaj ko u kampanji nije dijelio kišobrane, loše mu se piše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu