Sistemi oba logora su bili zli, vrlo okrutni, sadistički. Nacisti i ustaše brutalno su istrebljivali ljude, potiskujući bilo kakav moralni kodeks. U njima nije bilo ni trunke obične ljudske saosećajnosti. Ni milosti nije bilo. Bio sam iznenađen koliko su slicni, ali i koliko se razlikuju – rekao je Grajf u intervuu za Novosti.
Prema njegovim rečima, razlika izmedu Aušvica i Jasenovca bila je u tome što su ustaše uživale u ubijanju svojih žrtava, dok su Nijemci koristili gasne komore, ubijali su ih sterilno, nisu željeli da im žrtve budu pred ocima.
– Ustaše su, međutim, uživale da vide nečiju patnju, nečiji posljednji uzdah. Uživali su u ubijanju. Obožavali su smrt – rekao je Grajf.
U svojoj sutdiji, prvoj komparativnoj analizi Jasenovca i Aušvica u svjetskoj istoriografiji, na oko sedam stotina strana Grajf je opisao pedeset sedam ustaških metoda ubijanja i mučenja ljudi.
– Uz poklič ”Za dom spremni”, ustaše su svoje žrtve, prije svih Srbe, davile u Savi, trovale cijanidom, topile u sapun, ubijale čekićem, maljem, vješale ih, cupale im grkljane, odsjecale testise, vadile im dijelove utrobe, ubijale trudnice strujom… Dječje glave razbijali su o zidove. Za sve ove metode svirepog ubijanja koje su primjenjivale ustaše u Jasenovcu postoje dokazi – naveo je Grajf.
Ocijenio je da su ustaše očgledno željele da nadmaše zlocine Nijemaca, i u Jasenovcu su u tome i uspjele, ali, kako je istakao, vrhunac ustaških zlodjela su koncentracioni logori za djecu, koje nijedan njemački logor nije imao.
– Logori u kojima su djeca izgladnjivana do smrti tipičan su ustaški izum, koji potvrduje najmonstruozniji, neponovljiv zločin – istakao je izraelski istoričar Gideon Grajf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu