Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH te prvi čovjek Međureligijskog vijeća BiH, Jakob Finci, u intervjuu za Srpskainfo podsjeća da je suština presude jasna, a to je da svi građani BiH treba da imaju ista prava. To je, kaže Finci, način kako funkcionišu normalna demokratska društva, a diskriminacija po osnovu nečije nacionalne pripadnosti oblik je rasne diskriminacije.
Da li vjerujete da će ova presuda ikada biti sprovedena?
Vjerujem da hoće, ali tek onda kada BiH stvarno odluči da hoće da uđe u Evropsku uniju. Bez sprovođenja presude, BiH nikada neće biti član EU.
Gdje vidite kočnicu zbog koje se ta presuda još nije sprovela?
To je onaj apsurd koji ima samo u BiH. Nema stranke koja je protiv sprovođenja presude. Svi javno kažu da podržavaju Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i presude Evropskog suda za ljudska prava, ali, eto, tehnički ne znaju kako da to izvedu, bez obzira što su već dugo na vlasti. Ovdje konkretno mislim na političke lidere i lidere političkih stranaka koji trebaju da pokrenu izmjenu Ustava i sprovedu ovu presudu.
Koliko ta presuda potkopava Dejton, koji priznaje samo tri konstitutivna naroda u BiH, dok ostale ne vidi?
Nije ni Dejton savršen i to je nešto u čemu se svi slažemo. Ovom presudom je ukazano upravo to da su tvorci Dejtona diskriminisali ostale narode. Riječ je o jednoj očitoj diskriminaciji i BiH ne može ni sanjati da će ući u Evropu sve dok svi njeni narodi ne budu imali ista prava.
Da li je ovakva BiH održiva?
Bila bi održiva kada bi postojala politička volja za to. Očito je da sada ne postoji dobra volja svih političkih aktera u BiH da ova zemlja krene naprijed i da nam svima bude bolje. Nadam se da to neće trajati vječno, jer je očito da niko nije sretan zbog ove situacije, posebno građani koji svakodnevno napuštaju ovu državu. Građani žele bolje sutra i to ne vide ovdje već u Njemačkoj, Austriji i drugim državama. Vjerujem da bolje sutra nije odlazak u inostranstvo već ostati ovdje, ali da bi se to desilo političari moraju da se promijene i nacionalnu retoriku zamjene ekonomskom i socijalnom.
Očito je da su životom u BiH trenutno svi nezadovoljni. Da li je problem u političarima ili narodu?
Rekao bih da je najveći problem u političkim liderima, koji se daleko više brinu za svoje lične interese ili eventualno za interese svoje političke opcije, a vrlo malo za građane koji su ih birali i koji su im dali vlast u ruke.
Ali, političari kažu: „Pa, narod nas je birao i bira nas već godinama, što znači da žele ovakvu politiku“. Da li je onda do naroda?
Djelimično jeste, ali ne može se reći da su krivi samo građani. Izbori se ponavljaju svake četiri godine upravo zato da i oni koji duži niz godina glasaju za istu političku opciju jednog dana mogu reći “e, sad je dosta”.
Često se pominje da su Srbi građani drugog reda u Federaciji, a Hrvati i Bošnjaci u Srpskoj. Šta je sa onima iz reda ostalih?
Nas nema nigdje. Nismo samo statistička greška, već i ne postojimo za BiH. Konstitutivni narodi formalno mogu riješiti svoj problem time što će eventualno preseliti iz jednog u drugi entitet. Naravno, to ne podržavam jer se time nastavlja ono što je davno počelo u ovoj državi, a to je etničko čišćenje entiteta. Međutim, konstitutivni narodi u ovoj državi bar imaju tu mogućnost. S druge strane, mi koji ne pripadamo nijednom od ta tri naroda uvijek ćemo biti ostali i nećemo imati prava bez obzira da li živimo u jednom ili drugom entitetu.
BiH je podjeljena država u kojoj se slave različiti praznici, odnosno ono što se u jednom entitetu praznuje u drugom se doživljava kao izdaja. Kako to promijeniti?
To će biti jako teško, jer ne postoji politička volja da se tako nešto promijeni. Mi smo jedina zemlja u svijetu koja po dva dana slavi Međunarodni praznik rada i Novu godinu. To je jedino zajedničko što se slavi u ovoj državi. Nekako su se svi pomirili s tim da se slave različiti praznici i očito je da će tako ostati još jako dugo. Ne postoji nikakav interes lidera da se donese Zakon o državnim praznicima, koji je nekoliko puta bio u parlamentu, ali nije prošao.
Ranije ste rekli da bi BiH sigurno bila bolja kada bi vjerski lideri preuzeli upravljanje. Zašto?
Zato što se vjerski lideri ne brinu samo o svom narodu i vjerskoj zajednici kojoj pripadaju, već paze da ne povrijede i ostale građane. Nigdje ne možete pronaći izjavu vjerskih lidera u BiH u kojoj poručuje da „oni koji nisu s nama, treba da se sklone”, dok je kod političkih lidera to svakodnevica. Već sam ranije rekao i ponavljam da međureligijska saradnja u BiH može da bude obrazac cijelom svijetu kako se može zajedno dogovarati i rješavati problemi. Zbog toga sam i rekao da bi vjerski lideri bolje vodili BiH od političara.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu