Najteži trenutak u svemu tome je bio je to što je ona posljednjih godinu i po dana živjela u Danskoj. Zbog nekih osoba koje ne želim da pominjem, ona je pobjegla i vratila se kući kod mene. Posljednjih šest mjeseci bila je kod mene, dan i noć smo pričale i govorila mi je sve ono što ju je tištilo. Ona je svoju dušu očistila, a ja sam teret njene duše uzela na sebe. Mogu reći da mi je drago što je otišla čiste duše, prenijela je na mene sve što ju je brinulo, a meni kao majci to nije nikakav teret, to sam primila – rekla je za Grand.
Takođe je navela da je prve tri godine nakon njene smrti provela u Švicarskoj i Njemačkoj te se zahvalila svima koji su joj u tim teškim trenucima pružili utjehu i podršku.
– Išla sam u prirodu, šetnje, pomjerila sam se malo i to je prijalo mojoj duši. Pomogla mi je dosta i mlađa kćerka. One su bile mnogo vezane. Dok je studirala, ona je s njom pjevala kao prateći vokal. Cijeli svijet je s njom proputovala. Onda je završila fakultet, udala se i imam unuka na koga sam ponosna. Kažem opet, ne daj Bože da jedan roditelj to doživi – rekla je, piše Klix.
Dodala je kako je Dona Ares živjela muziku. Naravno, još uvijek je vrlo emotivna kada čuje kćerkine pjesme.

– Nekada kada sjedim negdje, a ide neka njena pjesma, ja to normalno primim, a nekada samo da pođe jedan takt, krenu mi nenormalne suze. To su sve osjećanja, ali nastojim svoje suze da pokrijem osmijehom – rekla je.
Ajka je nedavno nastupila u showu “Nikada nije kasno”. Otpjevala je pjesmu “Zelene oči” Hanke Paldum. Kazala je da je taj nastup bio jedan od načina da ispoštuje kćerkinu želju.
Donna Ares je preminula 2017. u 41. godini, nakon duge i teške bolesti. Borila se s opakom bolešću tri puta, a liječila se u Bihaću, Sarajevu i Danskoj. Dva puta je pobijedila rak, ali se vratio.