Ljudi imaju tendenciju da hiperseksualizuju transžene, da o nama pričaju na iskrivljen način i naše postojanje svode samo na polne organe i seksualni život, zanemarujući sve ostale segmente života. Pošto ljudi vole da pokreću te teme kada pričaju o nama, riješila sam da ja pričam o tome i pružim malo bolji uvid – kaže ona na snimku.
Sofija je prvo objasnila kako na njenu psihu utiče činjenica da je ona djevojka sa penisom.
– U toku odrastanja, pogotovo tokom puberteta, zaista sam mrzila svoj penis kao i većina trans žena. Nisam osjećala da mi pripada i željela sam da ga se riješim. Stvarao mi je puno psihičkih problema. Osjećala sam se užasno u svom tijelu – ispričala je Sofija.
Ona kaže da je je sada na hormonskoj terapiji i dodaje da je naučila da ignoriše svoj polni organ u većini slučajeva. Ipak, naglašava da to ne znači da joj ne smeta ni u psihičkom, ni u fizičkom smislu.
– Bilo mi je teško da od ljudi koji me znaju prije tranzicije tražim da mi se obraćaju u ženskom rodu, zato što nisam prošla kroz operaciju još uvijek i osjećala sam kako ne ispunjavam tu normu. Osjećala sam da, kada bih imala vaginu, niko ne bi mogao da diskredituje moju ženstvenost. Vagina bi mi bila neka vrsta potvrde rodnog identiteta.
Ali kaže, tu fazu u kojoj je potvrdu identiteta tražila od drugih, prevazišla je, jer je postala svjesna ko je i šta je.
Sofija je objasnila jedan od najvećih problema sa kojim se suočavaju transrodne osobe – rodnu disforiju, koja svim transrodnim osobama, po njenim riječima, zadaje mnogo problema.
– Najprostije rečeno, to je stanje nesklada između roda i pola, odnosno uma i tijela.Trans žena se rađa sa ženskim mozgom i sa penisom. Depresija, anksioznost i suicidne misli posljedica su disforije, a hormonska terapija i operacija usklađivanja pola smatraju se načinom izliječenja.
– Moja disforija je prije hormonske terapije bila jako velika. Mrzila sam sve što mi je testosteron u pubertetu dao: šira ramena, mutirani glas, dlačice po licu i tijelu, veća stopala, sve. Mrzila je blaga riječ. To je ozbiljna nelagodnost u sopstvenom tijelu. Gledate se u ogledalu i to nije vaše tijelo, a ne možete da pobjegnete, zato je toliko mučno. Bila sam jako nesrećna, osjećala sam kao da nikad neće biti bolje – kaže ona i dodaje da sada kada je na hormonskoj terapiji, njena disforija je pod kontrolom.
Iako je sa većinom problema naučila da se nosi, ona je istakla i i fizička ograničenja koja ima zbog svog trenutnog stanja.
– Ako želim da obučem nešto usko, moram da primjenim tehniku skrivanja penisa i testisa, poznatu pod engleskim nazivom “taking” (tucking). Vjerujte mi na reč, nije najprijatniji osjećaj – govori ona i detaljnije opisuje.
Čak ni pored te tehnike, ne osjeća se sigurno da ode na bazen, kada je veći dio tijela izložen.
U ranom periodu tranzicije, kada je razmišljala o svom seksualnom životu, prva odluka je bila da sačeka operaciju, pa onda stupi u odnose sa muškarcima. Smatrala je da neće naći muškarca koji će prihvatiti to što ona ima malo drugačiju anatomiju od većine djevojaka, a nije se ni osjećala prijatno u svom tijelu.
– No, kako svi mi imamo potrebe, tako sam i ja prešla preko toga. Ali seks bi trebalo da bude vid relaksacije, a kada niste potpuno zadovoljni svojim tijelom, to može da se odrazi na odnos između partnera. Meni se dešavalo da mi se disforija zbog seksa pogorša, ali sam vremenom naučila da budem opuštenija, ne analiziram toliko, da ne budem tako stroga prema sebi, a svakako je pomoglo i to što sam imala partnere koji su bili otvoreni i zaista bili puni razumijevanja i prihvatili su me takvu kakva jesam – kaže Sofija.
Ni odlazak u poštu nije jednostavan
Država Srbija odbija da pravno prizna trans osobe koje nisu prošle kroz proces usklađivanja pola, objašnjava Sofija, navodeći i birokratiju kao prepreku u vođenju “normalnog” života.
– To znači da ja nisam u mogućnosti da promijenim ime i oznaku pola u dokumentima. Odnosno, mogu da promijenim ime, ali samo u neko rodno neutralno, kao što su Saša, Vanja, Minja i tako dalje. Ja ne želim rodno neutralno ime.
Zbog toga je imala neprijatnosti u svakodnevnim aktivnostima.
– Dešavalo mi se da odem u poštu, a da me šalterska službenica tretira kao kriminalca, misli da joj podmećem tuđu ličnu kartu. Ja sam u takvim situacijama prinuđena da ispričam svoju životnu priču, što umije da bude prilično iscrpljujuće i neprijatno, jer nije vam uvijek do toga. Ja sam tu došla samo da podignem pare i ništa više.
Ona je priznala da ima dana kada mrzi što je trans, ali je naučila da prihvati svoj život ovakav kakav jeste.
– Ne mislim da sam posebna zbog ovoga, ne smatram da sam bolja od drugih, jednostavno sam rođena pod malo drugačijim okolonoistima, sa određenim medicinskim stanjem. Dok ne dođe do operacije, neću da dozvolim da me moj polni organ sprečava da budem to što jesam i da živim svoj život.
Ako sve bude išlo po planu, operacija će biti u februaru, dodala je Sofija u komentaru ispod videa, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu