S razlogom važi za jednu od najboljih glumica bivše Jugoslavije. Ostvarila je veliki broj brilijantnih uloga, ali Svetlana Ceca Bojković i dalje sa istim žarom pristupa poslu. Osim porodice, gluma je njen pokretač i velika ljubav. Zato svemu prilazi sa puno optimizma i pozitivne energije. I upravo takav stav joj je, kako kaže, pomogao na privatnom i poslovnom planu i davao joj vjetar u leđa da bude jača, bolja i hrabrija, prenosi Blic.
– Pa to je važno. Prije svega važno je kao vaš lični motor koji vam stvara jedno dobro rasploženje, energiju, a to je bitno i za komunikaciju sa ljudima. Jer ste vi onda prijatni ljudima i onda vas uzimaju u projekte. Ne samo zato što ste kao odlična glumica ili odličan glumac, već prosto niste baksuz – kaže kroz smijeh za Blic Ceca Bojković.
Poznata kao izvrsna komičarka Ceca Bojković je u svojoj poslovnoj biografiji upisala veliki broj komičnih uloga, a za razliku od svoje koleginice Seke Sablić, koja je za sebe rekla da je mrgud i da stalno gunđa, Svetlana kaže:
– Ja nisam mrgud. Mislim da sam duhovita. Ne nešto pretjerano, ali mislim da imam smisla za humor.
Nekoliko mjeseci unazad, Cecu domaća televizijska publika ima priliku da gleda u seriji “Tri muškarca i tetka”, na Prvoj, a o ovoj komediji kaže:
– Super je raditi tu seriju. Tu je jedna vrlo prijatna ekipa, odlični glumci. Mi se svi međusobno znamo, a koji se nismo poznavali, upoznali smo se. Prijatna je atmosfera.
Na pitanje kada bi se snimali nastavci kultnih serija poput “Srećnih ljudi” i “Boljeg života”, koju bi ona odabrala, Ceca odgovara:
– Za “Bolji život” su pitali da li to može da se nastavi, ali mislim da ne. Vjerovatno to misli i Siniša Pavić. Imam običaj da kažem: “Sa „Boljim životom“ je gotovo zauvijek, u svakom smislu”. Ta serija treba da ostane takva, da nema nastavka. A “Srećni ljudi”, to bi vjerovatno moglo, pa i “Porodično blago”. Jeste da su našli taj ćup, da se zaokružila priča, ali bi mogli. Ali eto, “Srećni ljudi”, mislim da bi i to moglo.
I upravo pričajući o tim serijama, Svetlana se prisetila reditelja Ace Đorđevića.
– Moja prva pojava na televiziji je vezana za Acu Đorđevića. To je bila jedna TV drama “Jednog dana, moj Jamele”. Još je bila crno- bela televizija. Tog Jamela je igrao Miša Janketić, a ja sam bila njegova vjerenica Rakela koja je pokojna i koja mu se priviđa. Bila je to uloga bez teksta. Ja sam se samo slikala, što bi rekli, ali sa određenim unutrašnjim sadržajem. I tako je moje lice otkriveno za televiziju. Moj sam samcati početak. Kasnije sam igrala u “Otpisanima”, a onda su došle serije “Bolji život”, “Srećni ljudi”, “Porodično blago”. Aca je bio jedan ozbiljan reditelj, temeljan. Zato što je on prvo radio u pozorištu, tako da smo mi prije snimanja sa njim imali ozbiljne glumačke probe sa određenim primedbama koje smo usvajali i ulazili spremni da snimamo. Tako da je bilo zadovoljstvo raditi tako ozbiljno, temeljno, a ujedno prijatno. Ulazila sam u televiziju postepeno godinama i sa drugim rediteljima. Svi su mi pričali da su televizijski zanat učili od njega. Uz njega je stasao i Miša Vukobratović. Aca je bio ozbiljan i prijatan čovjek, a sa druge strane duhovit. Voleo je da se u pauzama snimanja pričaju vicevi. On je uvijek to tražio da neki od nas, koji smo znali da imitriramo to radimo, da se malo zabavimo, relaksiramo. U svakom slučaju jedan kompletan prijatan čovjek i sjajan reditelj.
I dok, kako ona kaže, „Boljeg života” nema, pitali su je da li ćemo biti “Srećni ljudi”:
– Da. Uvijek ćemo težiti da budemo srećni. A dokle ćemo doći, to zavisi i od samog čovjeka. Tolstojeva misao je bila: “Hoćeš da budeš srećan, pa budi”. To je odluka. Ja hoću da budem srećna. Ja biram to.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu