Ova inicijativa lidera SNSD i srpskog člana Predsjedništav BiH, Milorada Dodika, objavljena na Tviteru, izazvala je oprečne komentare: dok su ga jedni podržali, govoreći da je to ispravno, drugi su pitali da li će vjerski službenici zauzvrat postaviti fiskalne kase u vjerske objekte i da li će sveštenstvu, u tom slučaju, biti zabranjeno da naplaćuju sahrane, krštenja, koljiva, svećenje vodice…
– Pošto ćeš ih uvaliti na budžet, onda treba da služe volonterski narodu; Odlično, odoh osnovati vjersku organizaciju; Crkva nas je održala; Svaka čast predsjedniče, odličan prijedlog; Da su pametni iz IZ da sve hodže prijave da rade u RS, pa plaćaj Mile; Od poreskih obveznika uzimaš novac i daješ onima koji porez ne plaćaju, da bi ih legalizovao kao poreske obveznike. Mile, ti si kralj manipulacija, tu bi ti i Kafka zavidio; Ma sve za dodatnu riječ vjerskih službenika, dotle je došlo – samo su neki od komentara tviteraša.
Ništa zvanično
U Dodikovom kabinetu pokušali smo da saznamo nešto više o ovoj inicijativi, ali nismo uspjeli. Za komentar smo se obratili i Mitropoliji dabrobosanskoj, Islamskoj zajednici BiH i Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Za sada smo dobili odgovor samo iz Islamske zajednice.
– Upoznati smo, naravno, s izjavom gospodina Dodika na koju se referirate, no Rijaset Islamske zajednice u BiH nije, u vezi s tim, zaprimio nikakvu inicijativu od bilo kojeg nadležnog državnog organa, a koji se tiče plata i doprinosa imama i drugih vjerskih službenika. Islamska zajednica, kao što vam je poznato, nema potpisan ugovor s državom, što za nas može biti ozbiljna prepreka za bilo kakav razgovor. To je sve što možemo kazati o ovome – kaže Mustafa Prljača iz Rijasetove Kancelarije za odnose s javnošću.
Kakva je situacija u zemljama okruženja?
Draško Đenović, vjerski analitičar iz Srbije, kaže da sve registrovane crkve i vjerske zajednice u toj zemlji imaju uplaćene poreze i doprinose na minimalac za svakog vjerskog službenika.
– Plaćeno im je zdravstveno i penzijsko osiguranje, ali ne dobijaju platu od države. To važi i za monahe i monahinje, koji inače nemaju plate. Dešavalo se da monahinja nema uplaćeno zdravstveno osiguranje, pa ode kod doktora na zdravstvenu knjižicu neke vjernice, ima operaciju, pa kada poslije ta vjernica dođe kod ljekara, nastane problem jer je već papirološki operisana. Dakle, to plaća država iz budžeta, na minimalnu osnovu. S tim da svako pojedinačno, ili crkva, može da doplati sebi veću osnovicu za penziju – kaže Đenović za Srpskainfo.
Od čega žive?
Što se tiče Hrvatske, i tamo od države crkve imaju zagarantovanu pomoć, ali nije siguran da li im država plaća doprinose, ili ih oslobađa od nekih plaćanja.
– Tamo crkva dobija po glavi vjernika i određena sredstva. Zbog toga je nastao problem prilikom posljednjeg popisa stanovništva, koji je bio elektronski. Pošto stariji ljudi često ne znaju da koriste tehnologiju, prijavi su umjesto njih slali njihovi potomci, unuci. Valjda da bi se osvetili bakama, jer su morali redovno da idu u crkvu, naveli su da su oni agnostici. Pa je Katolička crkva na kraju imala mnogo manje vjernika nego što je mislila da ima. To se posebno odnosilo na Zagrebačku nadbiskupiju. U Srbiji crkve dobijaju pomoć iz budžeta na osnovu ne znam ni ja čega. Pa recimo muslimani dobijaju više u procentima nego što imaju vjernika, pa onda imate crkve koje ne dobijaju ništa. Ne govorim sada o penzionom i zdravstvenom osiguranju – kaže Đenović.
Budući da se iz budžeta vjerskim službenicima ne plaćaju plate, od čega onda žive?!
– Kada je u pitanju SPC, žive od sahrana, vjenčanja i određenih činodejstvovanja. U Katoličkoj crkvi svaki sveštenik bi trebalo da ima bar jednu misu dnevno. Misa mislim da je 10 evra, znači da im je minimalna plata oko 300 evra, ali uglavnom imaju mnogo više jer se snalaze. Što se tiče protestanata, recimo, slovačka crkva ima tzv. parohijal gdje svaka kuća daje na godišnjem nivou neki iznos. Što se tiče drugih protestanata, dobrim dijelom oni to rješavaju tako što imaju pomoć iz inostranstva. U određenim slučajevima, to važi za sve crkve koje imaju vjeronauku, često sveštenici imaju kao dopunski staž vjeroučitelja i onda dobiju iz budžeta po tom osnovu. Dopunjuju primanja platom koju isplaćuje Ministarstvo prosvjete – priča Đenović.
Crkveni nameti
On napominje da to što neka SCP ima isti broj vjernika ne znači da je u istoj poziciji, na primjer, hram u Vojvodini i u Šumadiji.
– Lala po difoltu ne ide u crkvu, za razliku od nekog Šumadinca. Znate, Lala u Banatu kaže „vjerujem u boga, ali sad baš da idem u crkvu, nisam toliko grešan“ – ilustruje Đenović.
Sljedeće pitanje je da li bi regulisanje plata i doprinosa bilo miješanje države u crkvena pitanja, odnosno da li je to u skladu s okvirnim sporazumima koje BiH ima sa SPC i Katoličkom crkvom, dok sa IZ još nije potpisan. Đenović kaže da Srbija nema takve okvirne sporazume i da je pomenuta pitanja riješila uredbom Vlade, dok u slučaju RS i BiH ne vjeruje da bi bila izdvojena samo SPC.
– Uredba u Srbiji na prvom mjestu predviđa tradicionalne crkve, ali su prihvatili i ostale registrovane crkve. Država je shvatila da je to mali broj ljudi za budžet, a da pred Evropom pokazuje evropske vrijednosti. S druge strane, svaka crkva prijavljuje zaposlene za radni staž, sa izuzetkom Jehovinih svjedoka, koji ne žele ništa da imaju od države, a registrovani su. Dakle, nije to miješanje države. Crkva nekog mora staviti na spisak da ide na budžet, tako da je dobrovoljno. Postoje i ona sveštena lica koja ne koriste tu beneficiju, iz nekih razloga se toga odriču. Država nikom ne nameće da mora da prihvati da mu ona plaća. Više se postavlja pitanje zbog čega iz budžeta Republike neki ateista treba da plaća sveštenika. Da li bi zato što država plaća, Crkva trebalo da ukine određene crkvene namete? Na primjer, da ne naplaćuje krštenje. Jer, država plaća, a u isto vrijeme crkva nigdje nije smanjila svoje naknade za ono što radi – zaključuje Đenović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu