Njen suprug je teško bolestan, a uz penziju koja iznosi 370 KM, mora obezbijediti lijekove za svog Sinana, svaki dan pripremati devetogodišnjeg Omera za polazak u školu. A, teško je, prenosi Hajat.
Omer ima 9 godina i svojim rođenjem unio mnoge sreće u život svojih roditelja.
Redovno ide u školu i jako je dobar učenik.
Ma ne tražimo ništa puno. Prije svega da nam je zdravlja, da mi dijete ne ostaje boso, da ima šta da jede, da ne bude gladan – priča utučena Muamera.
U razredu je Omer najbolji učenik. Ima sve petice. I on, kao i svi njegovi vršnjaci, mašta o puno čemu. Ali, u željama je ipak skroman.

– Imam želju da dobijem sobu, da moj otac ozdravi i da dobijem mobilni telefon. A od svega mi je najveća želja da moj otac ozdravi. Najteže mi pada to što mu trebaju skupi lijekovi, a mi nemamo dovoljno para za njegove lijekove – plačljivim glasom nam priča simpatični dječak.
Njegov otac Sinan, koji je inače iz Srebrenice, teško se razbolio prije nekoliko godina.
– Hodali smo po tuđim, starim kućama. Ibro iz Austrije nam je puno pomagao. Hvala mu do neba. Ovdje je bilo isto kao smetljište i sve smo očistili. Na sreću, imamo dobar komšiluk koji nam puno pomaže. Udala se za Sinana i počeli smo zajednički život. Bog je tako htio da Sinan izgubi zdravlje. Skupljala mu se bolest na bolest. Skupljale su se nedaće i evo gdje je sada – nastavlja Muamera.
Prije dvije godine Sinan je imao kliničku smrt. Terapija koju mora koristiti je skupa, a oni nemaju dovoljno novca da sve osiguraju.
– Tablete plaćam 150 maraka, a penzija 370 KM. Moram izmiriti račune, nabaviti drva, hranu… Tablete za njega moram imati, mora ih redovno piti. Sinanovo stanje je jako loše. Ostaje mi 30 KM od penzije i od tih para nešto priuštim svom sinu Omeru. Imam dobog komšiju taksistu koji ga često poveze kada krene pa mi je lakše da mi Omer bar s njim ode u jednom pravcu – teška je Muamerina priča.
U jako kratkom periodu izgubila i brata i oca.
– Teško mi je. Otac mi je bio na postelji, a brat mi je umro što bi se reklo „s nogu“. Ušao u kafanu da popije čaj, nešto mu nije bilo dobro, i gotovo. Tu je pao i poslije umro. Jedan brat mi je poginuo u ratu. Nikada ih ne mogu preboljeti ni zaboraviti, ni braću, ni oca, ni majku – ispričala je ona ispred kamera Hayat TV.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu