Zabavljanje nikada nije bilo lako za Kim Džeong-Sun. U njenoj rodnoj Sjevernoj Koreji, parovima je zabranjeno da se drže za ruke, jer se to smatra “ometanjem javnog reda i mira” i kada je stigla u Južnu Koreju, mogući prosci često su bili odbijeni samom činjenicom gdje je rođena.
Sa određenom rezervisanošću je otišla na sastanak na slijepo sa Južnokorejancem prije tri godine, Kim Džong Ilom čije se ime na jugu izgovara neznatno drugačije od dikatorovog sa sjevera. Večerali su pohovanu piletinu i pivo i odmah razgovarali o braku, razvodu i kako bi zajednička budućnost mogla da izgleda.
– Muškarci na jugu su predusetljiviji i pažljiviji nego na sjeveru, kao i mnogo više prijateljski nastrojeni. Ali, bila sam zaista iznenađena kada sam prvi put vidjela kako se oblače… Djelovalo mi je da obraćaju pažnju na modu više nego žene – navodi Kim.
Vjenčali su se poslije šest mjeseci. To nije bio samo poseban dan za njih, već i još jedan uspjeh žene koja ih je spojila. Han Ju Đin je pomogla preko 300 parova da se međusobno pronađu od kako je otvorila firmu za provodadžisanje “Ljubavna priča”, prije četiri godine. Usljed poremećaja odnosa među polovima, kulturalnim razlikama i potrebi izbjeglica iz Sjeverne Koreje da se osjete sigurnim u novom domu, industrija je procvetala i spojila mnoge muškarce sa juga i žene sa sjevera u bračnu zajednicu.
Hanina sopstvena veza načinila je od nje predstavnika vlastitog posla. Upoznala je svog muža sa juga na zabavi za potencijalne klijente i fotografije sa njihovog vjenčanja ispunjavaju sajt kompanije. Njena služba je dijelom provodadžisanje, dijelom terapija, koja često posreduje u konfliktima između parova, nekada i nakon venčanja.
– Stara izreka kaže: “Ako uspijete da spojite tri para, onda idete u raj”, što samo pokazuje koliko je teško i izazovno za dvoje mladih da stanu na ludi kamen – tvrdi Han.
Hong Seung Vu, još jedan provodadžija, navodi da je stopa razvoda među sjevernokorejskim brakovima pet odsto manja od prosjeka u Južnoj Koreji. Ali, industrija ima problem, najčešće taj da još uvijek vladaju predrasude o ljudima sa sjevera među onima što su odrastali na jugu.
– U Južnoj Koreji, ljudi uglavnom misle da su oni sa sjevera loši ljudi i da će im se nešto neprijatno dogoditi ako se ožene ženom koja odatle dolazi – kaže Hong, koji je ovaj posao započeo 2006. godine, nakon ženidbe sa Severnokorejkom Đu Đeong Ok.
Industrija se suočava i sa kritikama za jačanje stereotipa o ženama iz Sjeverne Koreje. Od 31.000 izbjeglica sa sjevera koji žive u Južnoj Koreji, oko 72 odsto su žene i u posljednjih pet godina taj pocenat se povećava.
– Postoji zabrinutost da su ove žene možda pretjerano izreklamirane. Plašim se da će to dovesti do toga da se one posmatraju kao seksualni objekti, a ne kao individue – tvrdi Kim Su Kjung, naučni saradnik na Institutu za nacionalno ujedinjenje u Seulu.
Hanina priča govori u prilog ovome. Ona je napustila Sjevernu Koreju na nagovor svoje bake, koja je studirala fiziku i zamišljala karijeru u pravljenju oružja za nuklearni program, ali je poslije udaje morala da postane domaćica.
Taj sjeverni patrijarhalni stereotip čini njihove žene privlačnim na jugu, gdje muškarac mašta o domaćici kao iz 60-tih ili 70-tih godina prošlog vijeka, piše Blic.
(Guardian , T. T.)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu